
Ovi psi su, kako bi se to žargonski reklo, skupi za održavanje. Predivni su ljubimci, ali nega njihove dlake i veterinarski troškovi mogu dostići zaista visoke cifre.
Tekst: petmagazine.rs; Foto: Shutterstock
Predivni su ljubimci, razume se, ali nega njihove dlake i veterinski troškovi (s obzirom na to da mnogi psi imaju predispoziciju za teške bolesti) mogu dostići zaista visoke cifre. Ipak, ako psa kupite od odgovornog odgajivača i redovno ga vodite veterinaru i slušate njegove savete, mnoge od ovih bolesti mogu se zaobići ili odložiti.
Budući vlasnici često ne razmišljaju o ovom aspektu posedovanja mezimca, a trebalo bi da imaju u vidu da je pas član porodice i da se njegovi zdravlje i negi mora posvetiti pažnja baš kao i svakom drugom članu domaćinstva. Ulaganje u zdravu ishranu, redovne veterinarske preglede i kvalitetnu negu nije luksuz – to je deo odgovornog vlasništva.
Ukoliko razmišljate o kupovini ljubimca, evo koje rase bi trebalo da izbegnete ako nemate dubok džep:
Tibetanski mastif je jedan od najskupljih pasa na svetu. Njegova dlaka je duga i gusta, tako da je održavanje njegovog prelepog krzna velika i skupa obaveza. Prosečna cena šteneta tibetanskog mastifa kreće se oko 3.000 dolara, ali to je samo početak.
Najčuveniji primer skupoće ove rase je šeme prodane u Kini – jedno štene tibetanskog mastifa je prodato za neverovatnih dva miliona dolara! Naravno, to je ekstremni slučaj, ali pokazuje koliko eksklusivna može biti ova pasmina.
Irski vučji hrti spadaju u “gigantske” rase, što znači da im je potrebno sve u većim količinama. Pre svega, potrebno im je mnogo hrane, što je najveći izdatak njihovih vlasnika. Hrana za tako velikog psa može biti ozbiljna stavka u mesečnom budžetu.
Poznato je da veliki psi, nažalost, žive gotovo duplo kraće od ostalih. Prosečan životni vek irskog vučjeg hrta je samo šest do osam godina. Tokom ovog kraćeg života, najčešće obole od kardiovaskularnih problema i displazije kukova, pa su troškovi lečenja kod veterinara ozbiljno visoki.
Zlatni retriveri su među najpopularnijim pasminama, ali njihovo vlasništvo ima značajne medicinske troškove. Životni vek im je od deset do 12 godina, a tokom tog vremena najveći broj pripadnika ove rase oboli od kancera. Tretman kancera kod pasa može biti veoma skupo, što čini ovu pasminu finansijski zahtevnom.
Čau čauovi su veoma dugovečni i žive od 13 do 16 godina – što zvuči kao pozitivna stvar. Međutim, skloni su brojnim bolestima poput kancera, dijabetesa i autoimunih bolesti. Sami štenci su veoma skupi, a nega njihovog prelepog krzna takođe je ozbiljna stavka na listi troškova. Duži životni vek znači duže vreme mogućih zdravstvenih problema.
Nemački ovčar je najomiljeniji pas u Srbiji, ali cena nije jedini problem. Cena šteneta od registrovanog odgajivača može biti visoka, ali najveći problem zapravo jesu neregistrovani odgajivači koji “proizvode” pse s ozbiljnim zdravstvenim oboljenjima.
Ovi problemi uključuju:
Teške alergije
Bolesti gastrointestinalnog sistema
Predispoziciju za kancer
Displaziju kukova (jedna od najvećih cena lečenja)
Cene lečenja ovih oboljenja su astronomske, što je zašto je izbor odgovornog odgajivača kritičan. Ako ste zainteresovani za ovu pasminu, pročitajte detaljnije o karakteristikama nemačkog ovčara da razumete šta vas čeka.
Engleski buldozi su veoma skupi – prosečna cena šteneta u svetu je oko 2.500 dolara. Njihova specifična brahicefalna njuška (skraćena, spljoštena) i građa tela čine ih sklonim brojnim zdravstvenim problemima.
Većina buldoga oboli od:
Srčanih problema
Displazije kukova
Raka
Alergija
Troškovi lečenja ovih stanja mogu biti ekstremno visoki kroz dug period vlasništva.
Pogledajte 10 činjenica o Engleskim buldozima koje možda niste znali.
Francuski buldog je mali brat engleskog buldoga i deli iste zdravstvene tegobe. Međutim, njihovi problemi se dodatno komplikuju sa ozbiljnim respiratornim problemima, što može zahtevati specijalističke tretmane i čak operacije.
Pročitajte više o zanimljivim činjenicama o Francuskim buldozima.
Stari engleski ovčari (Bobtejl) su veoma zdrava pasmina što je do sada bilo pozitivna stvar. Međutim, njegove vlasnike čekaju veliki troškovi održavanja njegovog prelepog, gustog krzna.
Ova rasa ima dva gusta sloja krzna koji se moraju redovno šišati, što znači redovne, često skupocene posete grumerima. Samo održavanje krzna može biti veoma skupo kroz godine. Prosečna cena šteneta je oko 1.250 dolara, a to je samo početak finansijskog angažmana.
Nega krzna bernandinca je izazovna, ali najveći broj pripadnika ove rase ima ozbiljnih problema s kukovima i s torzijom želuca. Torzija želuca je životno opasna i zahteva hitnu veterinarsku intervenciju, što može biti veoma skupo.
Životni vek bernandinca je od osam do deset godina, što znači relativno ograničeno vreme ali sa potencijalno značajnim medicinskim troškovima.
Redovno šišanje i nega, zajedno sa bolestima poput displazije kuka i katarakte, stavljaju aljaskog malamuta na listu skupih pasmina. Njegov debeli, slojevit krzno zahteva profesionalnu negu, a zdravstveni problemi su česti u pasmini.
Jorkširski terijer ima dug životni vek (oko 16 godina), što je pozitivno. Međutim, najveća stavka u budžetu je redovno šišanje i nega, jer ovi psi imaju jednu od najlepših frizura u psećem svetu.
Da bi im dlaka ostala paperjasta i sjajna, redovne posete grumerima su obavezne – često čak i svaki mesec. Tokom 16 godina životnog veka, ovi troškovi se mogu nagomilati na značajnu sumu.
Tokom života rotvaјleri “zarade” ozbiljna oboljenja poput displazije kukova i srčanih bolesti. Troškovi lečenja mogu biti ozbiljno visoki, posebno ako je potrebna hirurgija ili dugogodišnja medikacija.
Bernski planinski pas ima prelepu, dugu i svilenkastu dlaku koju treba stalno održavati. Ali to nije jedini problem. Skloni su brojnim genetskim bolestima, najčešće:
Displaziji kukova i laktova
Bolestima krvi, u prvom redu Fon Vilebrandovoj bolesti koja utiče na sposobnost zgrušavanja krvi
Ova oboljenja mogu biti ozbiljna i zahtevati intenzivno lečenje.
Samojed je sa svojim prelepaim krznom koji mora se redovno održavati. Međutim, samojedi imaju čestu naslednu bolest – retinalnu atrofiju koja dovodi do slepila.
Dodatno, alavi su pa često pate od dijabetesa, što zahteva redovnu medicinu, specijalne hrane i redovne veterinarske preglede kroz ceo život.
Pudla zahteva profesionalni груминг na svakih četiri do šest nedelja kako bi njihovo krzno bilo u perfektnom stanju. To se odmah prevodi u redovne, često skupocene troškove.
Uglavnom su zdravi psi, ali mogu oboleti od displazije kuka, epilepsije i torzije želuca, što dodatno povećava medicinske troškove tokom životnog veka.
Pre nego što se odlučite za neku od ovih pasmina, razmislite o celokupnom budžetu vlasništva, ne samo o ceni šteneta. Veterinarski troškovi, hrana, nega i prevencija bolesti trebaju biti deo vaše finansijske kalkulacije.
Ako ste ljubitelj velikih ili specijalnih pasmina, ali nemate dovoljno sredstava za sve što ona zahteva, razmotrите udomljavanje psa iz skloništa – tu možete naći predivne ljubimce koji će vas jednako voleti bez tolike finansijske obaveze.
Odgovornost ka psu počinje još pre nego što ga donesete kući – počinje sa svesnim, informisanom odlukom koja uzima u obzir sve njegove potrebe.