
Čupavi mačak po imenu Profesor Doktor dobio je nedavno nešto što malo mačaka ikad doživljava – svoju zvaničnu identifikacionu karticu na holandskom univerzitetu u Groningenu. Ova mala lamirana kartica znači da ima potpuno slobodan pristup svim delovima kampusa, sa istim pravima kao studenti i profesori. Iako zvuči kao priča iz fantasy romana, Profesor Doktor je sada realno legalizovani član akademske zajednice.
Mačak je jednog dana došetao u kampus – kako se često dešava sa životinjama koja su pronašla dobar dom – i od tada je redovno deo univerzitetskog života. Lutar po hodnicima, ulazi u predavaonice, druži se sa studentima tokom pauza između časova. Umesto da ga proteraju, zaposleni su brzom shvatili šta studenti nisu trebali da nauče kroz knjige – da mačka može biti dragocenija za mentalno zdravlje nego bilo koja lekcija. Zato je osoblje kampusa donelo odluku da ga formalno prizna sa ID karticom.
Nije to bila samo sentimentalna odluka. Na univerzitetu Groningena jasno je viđeno šta naučna istraživanja dugo potvrđuju – da mačke imaju sposobnost da dragoceno smanje stres kod studenata. Studenti su pod neprekidnim pritiskom: ispiti, rokovi za radove, potreba za odličnim rezultatima, financijska briga, socijalni izazovi novog okruženja. Sve to kreira kontinuirani stresni odgovor koji utiče na fizičko i mentalno zdravlje.
Kada student prođe pored Profesora Doktora i baci malo vremena da ga pomazi, dešava se nešto čarobno na biološkom nivou. Maženje mačke obasijavaje endorfine – hormone sreće – ali i dopamin koji pojačava osećaj zadovoljstva. Predenje mačke oslobađa dodatne endorfine i podstiče lučenje oksitocina, hormona koji je poznat kao “hormon ljubavi i sreće”. Taj mali čin – nekoliko sekundi maženja – može biti bolji od neki farmaceutskog leka za smanjenje stresa.
Istraživanja su pokazala da životinje u terapijske svrhe mogu biti čak i efikasnija od tradicionalnih lekova za hipertenziju kao posledicu stresa. Analiza Univerziteta u Minesoti otkrila je da oni koji ne žive sa mačkom imaju čak 30-40 odsto više šansi da umru od kardiovaskularnih bolesti. To znači da je prisustvo mačke – čak i uz povremeno maženje – stvarno investicija u zdravlje.
Ali Profesor Doktor nije samo za studente. Kako su napomenuli na univerzitetu, profesori i drugo osoblje rado drže mačku u krilu i češkaju je kada imaju naporan dan. To pokazuje temeljnu istinu – akademski rad je stresna pozicija za sve. Nastavnici moraju da razmotre nekoliko stotina stranica godišnje, da vode istraživanja, da ocenjuju rad, da se drže ažurni sa literaturom. Administrativac se suočava sa birokracijom i neskonačnim zadacima. Čak i mali trenutak sa mačkom u krilu može promeniti tok njihovog dana.
Što je posebno zanimljivo kod Groningena je što su priznavalеć Profesora Doktora, oni su priznavalеć nešto što izlazi izvan tradicionalnih akademskih parametara. Nije on tu jer je diploma stekao – on je tu jer je bitan za dobrobit ljudske zajednice. To je bilo sjajno prepoznavanje da savremena visoka škola ne može biti samo o predavanjima i ispitima, već mora da se brinu o mentalnom zdravlju svojih članova.
Mačke imaju sposobnost da grade duboke i čvrste veze sa ljudima, mada se to često ignoriše jer se doživljavaju kao nezavisne i rezervisane životinje. Međutim, istraživanja pokazuju da mačke razvijaju kompleksne društvene odnose i prilagođavaju se ljudskom okruženju. Profesor Doktor, očigledno, nije bio izuzetak. On je shvatio da je akademska zajednica dobar dom i da je njegova uloga u njoj dragocena – što su kasnije prepoznali i institucionalno.
U sali je izgledalo kao normalan dan kada je mačak prošetao kroz hodnik, ali Groningen je zapravo proslavio nešto važno – da je mačka, bez obzira na opštu percepciju o autističnim životinjama, mogu biti deo naše društvene tkanine na znatan način. Profesor Doktor je sada službeni član fakulteta, sa karticom koja to dokazuje.
I to je možda najbolje što se moglo desiti – ne samo Profesoru Doktoru, već i svakom studentu i zaposlenom koji će do njega doći sa stresnom beleškrom u duši i otići sa malo smirenijom.