Kada pas ode iza duge, to je velika bol za članove njegove porodice, bol koja je neopisiva i beskrajna. Međutim, odlazak psa za drugog psa sa kojim je živeo, podjednako je bolna. Kada izgube najboljeg prijatelja, psi menjaju ponašanje, a naučnici to nesumljivo povezuju sa žalom zbog odlaska voljenog bića.
Piše: Pet magazine
Nova studija objavljena u Scientific Reports potvrđuje da psi takođe pate za smrću svog psećeg prijatelja, sa kojim su delili svakodnevni život. Naime, veliki broj istraživača koji potpisuju ovo istraživanje, posmatralo je skoro 500 pasa i njihovih vlasnika, koji su se našli u istoj situaciji. Skoro 90% vlasnika je potvrdilo da su primetili kod svojih pasa tugu, na različite načine.
To nije uopšte iznenađenje, pre svega vlasnicima pasa, a onda i nauci – jer i druge životinje prolaze kroz proces tugovanja kada izgube prijatelja, partnera, potomak… Recimo ptice, kitovi, slonovi. A kako se to manifestuje kod pasa? Često zadržavanje psa na mestu gde su se najčešće družili, uočeno je u više od 60% posmatranih situacija sa psima.
Vlasnici kažu da njihov pas odlazi na lokaciju nekoliko puta dnevno da proveri da li se njihov pseći prijatelj možda vratio. Psi koji se suočavaju sa gubicima takođe obično žele više pažnje od svog čoveka. Trećina pasa je čak neko vreme odbijala da jede, a trećina pasa je tugovala na takav način da im je zapravo trebalo više sna. Neki psi postaju tiši, drugi pak više laju, dok je uočena i manja želja za igrom. To su sve dokumentovali vlasnici pasa, sa još jednom bitnom informacijom: drugi pas je proveo kod njih najmanje godinu dana.
Dalje, ima i onih koji sve ove promene jednostavno povezuju sa drugačijom rutinom kroz koju psi prolaze. Danas su sve delili sa nekim, ali sutra više ne – a psi vole iste navike. Vlasnici znaju da prepoznaju tugu u očima i ponašanju svog psa, i znaju da su psi emotivna bića – baš kao i mi. Ako osećaju sreću, bol kada se povrede, zašto ima onih koji ne veruju da su sposobni da osećaju i tugu?