
Tačnije, naši mezimci su na mentalnom nivou deteta od dve do dve i po godine, i ova činjenica je više puta naučno potvrđena. Evo detaljnog vodiča o tome šta to znači za naš odnos sa psima i njihove emocionaline sposobnosti.
Tekst: magazin „Pas“, Foto: Shutterstock
Naučnici poslednjih decenija tvrde da je pas na mentalnom nivou deteta od dve do dve i po godine, i u tome je ključ razumevanja mentalnih sposobnosti pasa i razvijenosti njihovih emocija.
Ono u čemu su psi u prednosti jeste da se razvijaju znatno brže od ljudi pa psi već sa četiri do šest meseci osećaju ceo opseg emocija koje su im svojstvene kao vrsti.
Ovo znači da će tokom čitavog života osećati spektar emocija dostupan detetu od dve i po godine, ali takođe znači da nemaju kapacitet za neke od kompleksnijih emocija koju doživljava odrastao čovek.
To znači da će tokom čitavog života osećati spektar emocija dostupan detetu od dve i po godine, a to su: radost, strah, ljutnja, gađenje i ljubav.
Međutim, pas nije sposoban da oseti kompleksnije emocije poput krivice, ponosa i stida.
Ovo je kritično razumeti jer mnogi vlasnici pogrešno tumače ponašanje svojih pasa.
Mnogi će, međutim, pobijati ovu naučnu tvrdnju govoreći da su u ponašanju svog psa često primećivali da oseća krivicu, naročito kad po povratku s posla, na primer, stan pronađu u neredu jer je njihov pas povadio stvari iz plakara ili je pocepao novine i “rasuo” ih po stanu.
Tada se pas pokunji, oseća se nelagodno, sklanja pogled i izbegava kontakt.
Međutim, naučnici tvrde da tu nije reč o krivici, već o znatno jednostavnijem osećanju – strahu.
Pas je naučio da nakon nevaljalstva sledi kazna, pa je to što vidite zapravo strah od kazne.
On čita vašu telesnu pozu, ton glasa i izraz lica i zna da ste ljuti – ali to nije krivica već anticipacija kazne.
Psi pate od strahova, fobija i anksioznosti na isti način kao i ljudi – strah je nužan za preživljavanje i adaptaciju kada se životinja nađe u neprijatnoj situaciji.
Tada dolazi do ubrzanja rada srca, povišenog krvnog pritiska, širenja zenica…
Važno je znati da se strah generalizuje, da se on širi i nadograđuje.
Pa tako, ukoliko životinja za neki izvor opasnosti već vezuje negativna iskustva, mesto odakle nije mogla da se skloni ili da pobegne, ili joj je izazvalo bol ili stres – tada se strah pojačava i on postaje fobija.
Stručnjaci takođe objašnjavaju i da pas ne oseća ljubomoru kada porodica u kojoj živi dobije prinovu. On se pre oseća nesigurno i uplašeno jer dolazak prinove menja socijalni poredak u porodici na koji je on naviknut.
Međutim, novija istraživanja su malo nuansirala ovu tvrdnju. Studije sugerišu da psi zaista osećaju zavist, ali bi to moglo da bude zasnovano na drugim instinktivnijim emocijama, poput čuvanja resursa.
To znači da može biti kombinacija nesigurnosti, straha i instinkta čuvanja resursa.
Naši ljubimci, međutim, imaju sposobnost pamćenja i sticanja iskustava, i upamtiće sve što je za njih prijatno i neprijatno.
Psi imaju sposobnost da na osnovu iskustva predvide redosled dešavanja u svojoj okolini i posledice koje mogu da uslede, tako da je i ova osobina uslovljena upamćenim posledicama i primarnim osećanjima.
To znači da pas nikada nije usled „krivice” – on je radije usled:
Iskustva da se kazna dešava nakon određenog ponašanja
Straha od vas jer ste ljuti
Nesigurnosti u vezi sa time šta će se desiti
Interesantno je da psi poseduju sposobnost da razumeju pozitivna i negativna osećanja drugih pasa i ljudi, i to na osnovu promene grimase, odnosno izraza lica.
Rezultati su pokazali da psi fiksiraju upravo oči kad gledaju lice, bilo čoveka ili psa, što bi značilo da, poput ljudi, ključne informacije izvlače baš iz očiju.
Međutim, vode računa koja je vrsta u pitanju i umeju da se prilagode.
Psi mogu odlično da “nanjuše” ljudske emocije i tačno osete kroz šta prolazi njihov vlasnik.
Kad smo tužni, ponašaju se kao pravi najbolji prijatelji, a izuzetno su efikasni kao deo terapije za različite probleme s mentalnim zdravljem.
Veruje se da psi mogu oslušnuti hormonalne i fiziološke promene koje se dešavaju u našem organizmu kada smo pod stresom, uzbuđeni ili ustrašeni.
Pored toga, veruje se da psi mogu osetiti i srčane ritmove, što im omogućava da preciznije procene kako se osećamo.
Na primer:
Pas koji je nestao počinje da šepa da bi prikazao povredu i time umanjio gnev vlasnika
Ako se naljutite na psa, on može početi iznenada da kašlje i pokušati da time vašu emociju usmeri na drugu stranu
Pas koji želi pažnju izvodi trik koji je prethodno naučio jer zna da će dobiti pohvalu
Ovo nije „lukavost” u smislu namere da vas prevari – to je samo inteligentan pokušaj da zadovolji svoje potrebe na osnovu iskustva.
Razumevanje da je pas na mentalnom nivou deteta od dve do dve i po godine trebalo bi da nam pomogne da:
✓ Razumemo da „krivica” koja koju vidimo nije stvarna – to je strah
✓ Shvatimo da psi žele da nas ugode, ali nemaju kapacitet za kompleksne emocije
✓ Prepoznamo da „lukavost” nije namerna – to je samo rešavanje problema na osnovu iskustva
✓ Vidimo da je pamćenje ključno – ponavljajući iste stimuluse dobijamo iste rezultate
✓ Priznamo da psi mogu čitati naše emocije i da se prilagođavaju našem raspoloženju
Psi nisu mali ljudi, ali dele sa malom decom:
Osnovne emocije (radost, strah, ljutnja, gađenje, ljubav)
Sposobnost učenja kroz iskustvo
Egocentričnost (sve se vrti oko njih)
Potrebu za rutinom i sigurnosti
Želju da budu voljena i prihvaćena
Sa ovom saznanju, trebalo bi da bude jasniji vaš odnos sa psom i zbog toga možda malo više strpljenja, razumevanja i bezuslovna ljubav.