
Rašireno je verovanje da su najagresivnije i najopasnije rase bulterijer, pitbul, stafordski terijer, doberman i rotvajleri, ali istraživanje američkih naučnika je pokazalo nešto drugačije podatke. Rezultati mogu da vas iznenade jer pokazuju da stvarnost nije ono što većina mišljenja.
Tekst: Izvor: B92.net/ljubimac, Foto: Shutterstock
Naime, najopasniji su – mali psi. Ovo je kontraintuitivno, ali je naučno dokazano kroz detaljnu studiju.
Istraživanje objavljeno u časopisu Applied Animal Behavior Science, koje su sproveli naučnici sa Univerziteta u Pensilvaniji u saradnji sa čak 6.000 vlasnika pasa, pokazalo je da su od 33 pasmine koje su istraživane dokazano najagresivniji – jazavičari.
Rezultati su bili zaskakujući:
Jazavičari – Najagresivniji: svaki peti jazavičar ugrizao je ili pokušao ugristi nepoznatu osobu; podjednak broj napao je druge pse; svaki dvanaesti napao je svog vlasnika
Čivava – Na drugom mestu po agresivnosti
Džek Rasel Terijer – Na trećem mestu
Napoleonov sindrom je jedan od ključnih uzroka agresivnosti malih pasa. Mali psi često pokušavaju da nadomeste svoju veličinu agresivnim ponašanjem, što nije rezultat bola ili fizičke neprimerenosti, već često rezultat loše socijalizacije i preterane dozvole od vlasnika.
Najmanje su agresivni baset, zlatni retriver, labrador, sibirski haski i engleski kratkodlaki hrt. Psi klasifikovani kao bul terijer i rotvajler napadaju prosečno ili ispod prosečno često.
Ovo pokazuje da je predrasuda o “opasnim rasama” neprecizna. Mnoge velike rase koje se smatraju “opasnim” su zapravo daleko manje agresivne od malih terija.
Naučnici kažu da zvanični statistički podaci o ugrizima pasa nisu relevantni, jer se većina ugriza ne prijavljuje.
Ako vas ugrize veći pas, veća je verovatnoća da ćete potražiti lekarsku pomoć, ali to nipošto ne znači da te pasmine najviše grizu. To je klasičan slučaj potcenjivanja manjeg problema koji je zapravo manji jer ima manje vidljive posledice.
Napominje se i da se o napadima takozvanih opasnih pasa najviše priča i piše u medijima, zbog toga što su veći i jači, pa njihovi napadi imaju opasnije posledice od napada malih pasa.
Kada mali terije ugrize, to često nije ni prijavljeno, a često se čak smatra “simpatičnim” ili “normalnim” ponašanjem. Međutim, kada veći pas napadne, to je medijska senzacija.
Ponašanje i bonton za pse nisu zadatak samo za velike pse – oni su neophodan za sve pse, bez obzira na veličinu. Loše vaspitanje i nedostatak granica kod malih pasa dovode do agresije jer oni nikad ne nauče da poštuju vlasnika.
Ključni zaključak ove studije je da veličina psa nije pokazatelj agresivnosti. Umesto toga, faktori poput:
Socijalzacije – Kako je pas odrastao i kako se odnosio sa drugim životinjama
Vaspitanja – Da li je pas naučio granice i pravila
Tretiranja – Kako ga vlasnik tretira
Genetike – Temperament pojedinog psa
…su mnogo važniji od same veličine ili rase.
Ako imate malom psu, nemojte da previdite njegovu agresivnost samo zato što je mali. Napoleonov sindrom je ozbiljna stvar i trebalo bi da ga tretrate sa istim ozbiljnošću kao i ponašanje većih pasa. Vaspitanje, granice i socijalzacija su podjednako važne bez obzira na veličinu ili rasu vašeg psa.