Novo istraživanje otkriva da psi mogu da prepoznaju značenje reči čak i kada im se obraćamo bez veselih tonova koji obično prate komunikaciju sa ljubimcima. Naučnici sa univerziteta u Linkolnu, Saseksu i Žan Moneu utvrdili su da psi “slušaju” i razumeju značenje poznatih fraza čak i kada im se govori neutralnim, monotonim glasom.
Piše: Pet magazine
Ljudi često koriste povišen i veseo ton, tzv. govor usmeren ka psima (DDS) – kako bi privukli pažnju svojih ljubimaca. Ipak, nova studija pokazuje da psi ne reaguju samo na tonalitet, već i na sadržaj rečenica, navodi se u istraživanju objavljenom u časopisu Animal Cognition.
Istraživači su u monotonu seriju rečenica ubacivali poznate fraze, poput “[ime psa], hajde”, i otkrili da psi uspešno izdvajaju te komande iz neutralnog govora. Dakle, razumevanje nije isključivo vezano za emociju u glasu.
Ova sposobnost podseća na tzv. efekat koktel zabave, sposobnost da se u bučnom okruženju obrati pažnja na jedan određeni glas. Psi su, baš kao ljudi, uspeli da ignorišu besmislene rečenice i reaguju na one koje im znače, čak i kad su izgovorene bez entuzijazma. Zanimljivo je da su psi bolje reagovali ako je pre komande napravljena kratka pauza, što ukazuje da prepoznaju granice između reči, slično kao i bebe koje uče jezik.
U prvom eksperimentu, naučnici su ispitivali kako psi reaguju na rečenice izgovorene u DDS tonu, kao i u neutralnom tonu (NRP), sa i bez značenja. Pokazalo se da su psi najsnažnije reagovali na poznate fraze izgovorene veselim tonom, ali su ipak reagovali i kada je sadržaj bio značenjski, a tonalitet monoton.
U drugom delu istraživanja, testirano je da li psi različito reaguju na muške i ženske glasove. Ispostavilo se da pol govornika nije igrao ulogu, psi su podjednako reagovali na poznate fraze, bez obzira ko ih je izgovorio.
“Otkrili smo da psi mogu da prepoznaju svoje ime i komande čak i kada su izgovoreni ravnim tonom i u gomili nebitnih rečenica”, rekla je dr Holi Rut-Gateridž, jedna od autorki studije. “To znači da nas zaista slušaju, i razumeju više nego što pretpostavljamo.”
Profesor Dejvid Rebi dodaje: “Oni ne reaguju samo na emociju, već su u stanju da izdvoje važne informacije – što ukazuje na dublju kognitivnu obradu jezika.” Ova otkrića otvaraju nova pitanja: Da li druge životinje, poput konja, mačaka ili čak vukova, imaju sličnu sposobnost? I da li prepoznavanje govora zavisi i od poznatosti glasa – baš kao kod beba?
Iako govor upućen psima u veselom tonu i dalje pomaže u privlačenju pažnje, ova studija pokazuje da naši ljubimci aktivno slušaju i razumeju značenje, čak i kada im govorimo ravnim glasom. Sledeći put kad svom psu nešto kažete bez uobičajenog entuzijazma – znajte, vrlo verovatno vas je razumeo.