Novo genetsko i arheološko istraživanje vraća poreklo domaće mačke nazad u drevni Egipat, ulogu pripitomljavanja prepisujući religijskim obredima, a ne poljoprivrednim potrebama, kako se ranije smatralo. Dve najnovije studije objavljene na platformi “bioRxiv” ukazuju na to da su rituali posvećeni boginji Bastet igrali ključnu ulogu u procesu pripitomljavanja divljih mačaka u domaće ljubimce.
Piše: Pet magazine
Godinama se verovalo da su mačke pripitomljene pre oko 9.500 godina na Kipru, zahvaljujući otkriću zajedničkog groba čoveka i mačke. Taj scenario je pretpostavljao da su divlje mačke privukli rani poljoprivrednici ostavljajući za sobom otpatke, što je s vremenom dovelo do pripitomljavanja.
Međutim, nova analiza kostiju i DNK tih ostataka, koju su sproveli istraživači sa Univerziteta u Ekseteru i Univerziteta u Rimu Tor Vergata, pokazala je da se ne radi o domaćoj mački, već o evropskoj divljoj mački. Time je scenario sa Kipra odbačen kao lažan trag, piše Archaeology News.
Umesto toga, fokus je ponovo premešten na Egipat, gde su nalazi pokazali da su mačke počele da se pripitomljavaju pre oko 3.000 godina. Ovaj proces je, kako tvrde istraživači, bio povezan s religijskim obredima, naročito onima vezanim za boginju Bastet—zaštitnicu doma, zdravlja i zadovoljstva.
Prvobitno prikazivana s lavljom glavom, Bastet je tokom prvog milenijuma pre nove ere sve više prikazivana s mačjom glavom, u skladu s rastućim kultom posvećenim toj životinji. Hramovi boginje Bastet su prikupljali milione mačaka koje su prethodno mumifikovane kao sveti darovi boginji. Ove mačke su držane u blizini ljudi, što je stvorilo genetsku osnovu za blažu i društveniju populaciju—prirodan prvi korak ka pripitomljavanju.
Zanimljivo je da su hramovi Bastet često bili smešteni uz poljoprivredne regije prepune glodara. Mačke su bile prirodni predatori tih štetočina, pa se korisna simbioza između ljudi i mačaka dodatno učvrstila.
Nova istraživanja ne samo da menjaju naše razumevanje pripitomljavanja mačke, već i ukazuju na to koliki uticaj religija i obred mogu imati na ponašanje i distribuciju životinjskih vrsta širom sveta.