![]() |
TEMPERAMENTPažljiv i živahan, okretan i agilan |
![]() |
VISINA![]() ![]() |
![]() |
TEŽINA![]() ![]() |
![]() |
ŽIVOTNI VEK12-15 godina |
Iako postoji mnogo teorija o poreklu australijskog ovčara, ova rasa kakvu danas poznajemo je isključivo razvijena u Sjedinjenim Američkim državama. Australijski ovčar, vitka i izdržljiva rasa srednje veličine, sa oštrim, prodornim pogledom. Njegova dlaka dolazi u različitim varijantama, uključujući merle (marmorizovani uzorak sa kontrastnim nijansama sivkasto plave ili crvene). U svakom pogledu, oni su slika izdržljivih i agilnih pasa. Imaju neodoljivu potrebu da teraju, bilo šta: ptice, pse, decu. Ovaj snažan radni nagon može ih učiniti previše zahtevnim psima za vlasnike koji vode sedentarni način života (neaktivan, u kojem osoba provodi puno vremena sedeći, sa malo fizičke aktivnosti). Australijski ovčari su izuzetno inteligentni, vrlo sposobni da obmanu neiskusnog vlasnika. Ukratko, ovo nije pas za svakoga.
Australijski ovčari su generalno zdravi psi, a odgovoran odgajivač, i vlasnik će testirati pse na zdravstvene probleme poput displazije kukova, epilepsije, katarakte i određenih vrsta raka. Uši australijskog ovčara treba redovno proveravati kako bi se uklonili strani predmeti i izbeglo nakupljanje voska, a zube treba redovno četkati.
Generalno, nedeljni tretmani četkanja će održavati vodootpornu, dvostruku dlaku australijskog ovčara u najboljem izdanju. Međutim, tokom sezone linjanja biće potrebno više truda. U ovom periodu, poddlaku možete čistiti specijalnim češljem svaka dva ili tri dana kako biste uklonili veliku količinu mrtve dlake, a zatim se koristi četka sa žicom za završnu obradu. Australijski ovčari često vole da borave na otvorenom, pa nije neobično da se vrate prljaviji nego što su izašli iz kuće. Ali osim ako se nisu previše isprljali, potrebna im je kupka samo povremeno. Kao i kod svih pasmina, nokti australijskog ovčara treba redovno da se skraćuju.
Ovo je pas sa puno energije i izuzetnom atletskom sposobnošću, i zahteva mnogo vežbe svakog dana. Minimalno, treba imati veliko, ograđeno dvorište u kojem može da trči barem sat ili dva dnevno. Australijski ovčari se povezuju sa svojim vlasnicima i obožavaju da ih prate na dugim šetnjama, ili još bolje, na planinarenju. Kada australijski ovčar pređe fazu šteneta, i njegov skeletni sistem bude potpuno formiran, može postati sjajan partner za trčanje. Najbolji pristup, međutim, je da se australijskom ovčaru poveri neki “posao”, bilo da je to čuvanje dece, ili takmičenje u različitim kinološkim disciplinama – poput agilnosti i poslušnosti.
Rana socijalizacija i obuka poslušnosti su obavezni za australijskog ovčara. Jedan od najčešćih razloga zbog kojih se nađu u situacijama spasavanja jeste to što vlasnici nisu mogli (ili nisu želeli) konstruktivno usmeriti neograničenu energiju ove pasmine kroz obuku. Australijski ovčari se snažno vezuju za svoje porodice, pa mogu postati teritorijalni i prezaštitnički prema imovini svojih vlasnika, a mogu postati destruktivni ako predugo ostanu bez društva. Srećom, ta odanost u kombinaciji sa oštrom inteligencijom i velikom energijom ove pasmine čini ih veoma lakim za obuku.
Australijski ovčar bi trebalo da se dobro snabde sa visokokvalitetnom hranom za pse, bilo da je komercijalno proizvedena ili pripremljena kod kuće uz nadzor i odobrenje vašeg veterinara. Svaka ishrana treba da bude odgovarajuća za pasminu psa (štene, odrasli pas ili senior). Neki psi su skloni gojenju, pa treba pratiti unos kalorija i težinu svog psa. Poslastice mogu biti važna pomoć u obuci, ali prekomerno davanje može dovesti do gojaznosti. Naučite koje ljudske hrane su bezbedne za pse, a koje nisu. Ako imate bilo kakvih nedoumica u vezi sa težinom ili ishranom svog psa, posavetujte se sa veterinarom. Čista, sveža voda treba da bude dostupna uvek.