Znakovi koji ukazuju da je vaš pas usamljen mogu se manifestovati kroz različite promene u ponašanju i emocionalnom stanju. Jedan od najčešćih znakova usamljenosti je povlačenje ili smanjenje interakcije s ljudima i drugim životinjama. Pas koji se obično igra ili traži pažnju može postati apatičan, ležati u jednom uglu ili se povlačiti od društva, što može ukazivati na to da se oseća izolovano i nesigurno.
Piše: Pet magazine
Vlasnici pasa žele da njihov ljubimac bude srećan i zadovoljan, ali zbog svojih obaveza, često se dešava da pas ostane sam duže nego što bi bilo idealno. Ponekad je teško uočiti da pas oseća usamljenost, ali postoje određeni simptomi koji ukazuju na to da pas pati od ovog stanja.
Kada vas pas neprestano prati po kući, to može ukazivati na usamljenost i anksioznost. Ovakvo ponašanje često znači da pas traži vašu pažnju i sigurnost, što može biti posledica nedostatka socijalizacije ili emocionalne povezanosti. Ako pas stalno želi da bude u vašoj blizini, to može značiti da se oseća nesigurno kada je sam, pa se oslanja na vas kao izvor utehe i stabilnosti. Ova potreba za bliskošću može ukazivati na to da pas nije dovoljno stimulisan ili da mu nedostaje interakcija s drugim psima ili ljudima, što dovodi do osećaja usamljenosti.
Usamljeni psi često prate vlasnike po kući u potrazi za društvom koje im nedostaje. Iako nije neuobičajeno da pas voli biti u blizini svog vlasnika, ako vas pas stalno prati iz prostorije u prostoriju, to može biti znak tuge ili stresa zbog odvajanja.
Igra je ključna aktivnost koja pomaže psima da se izraze, razviju socijalne veštine i troše energiju. Ako pas gubi interes za igru, to može ukazivati na to da se oseća izolovano, dosadno ili čak anksiozno zbog nedostatka interakcije s ljudima ili drugim psima. Ova promena u ponašanju može biti signal da pas treba više stimulacije, pažnje ili socijalizacije kako bi se ponovo osećao srećno i ispunjeno.
Usamljeni pas često razvija naviku intenzivnog lizanja svoje dlake, što može biti znak stresa, dosade ili nezadovoljstva. Ovo ponašanje može dovesti do gubitka dlake na određenim mestima, što je vidljiv znak da pas nije emocionalno ispunjen. Pored toga, intenzivno lizanje može izazvati dermatitis, koji se manifestuje kroz male, kružne rane, obično na šapama. Na početku, ove rane mogu biti male i gotovo neprimetne, ali ako pas nastavi da liže ta mesta, one se mogu proširiti i postati ozbiljnije lezije koje zahtevaju veterinarsku pažnju.
Takvo ponašanje je često znak da pas ne dobija dovoljno mentalne i fizičke stimulacije ili da se oseća emocionalno zapostavljeno. Ove rane ne samo da izazivaju nelagodnost, već mogu uzrokovati i infekcije koje pogoršavaju njegovo stanje. Stoga, prepoznavanje i rešavanje uzroka opsesivnog lizanja je ključno za očuvanje zdravlja i dobrobiti psa. Pomoći svom ljubimcu da prevaziđe ovu naviku možete kroz povećanje aktivnosti, više interakcije sa drugim psima, kao i pružanje stimulativnih igračaka i zadataka. U nekim slučajevima, ako je lizanje povezano s ozbiljnijim emocionalnim ili zdravstvenim problemima, konsultacija sa veterinarom je neophodna kako bi se odredio odgovarajući tretman i sprečile daljnje komplikacije.
Ako primetite da vaš kućni ljubimac spava duže tokom dana, a noću postaje nemiran i teško se smiruje, to može ukazivati na to da se oseća usamljeno ili mu je dosadno. Tokom dana, kada nema društva, pas ili mačka mogu se povući u san kako bi premostili dosadu, a ta prekomerna dnevna pospanost može poremetiti njihov noćni ritam. Kao rezultat, ljubimac može postati nemiran u večernjim satima, pokazivati anksioznost ili čak buditi se tokom noći, što može ometati kvalitetan san i dovesti do daljnjih problema sa ponašanjem.
Psi i mačke obično spavaju oko 12 sati dnevno kako bi ostali zdravi i srećni. Međutim, ako su previše dugo sami ili nemaju dovoljno stimulacije, mogu razviti neregularne navike spavanja. Ovaj poremećaj može biti posledica toga što su danju ispunjeni samo spavanjem, dok noću postaju aktivni ili anksiozni, jer ne mogu da se opuste i osete sigurno.
Kada pas izgubi osobu ili drugog ljubimca s kojim je bio emotivno vezan, često pokazuje tugovanje na specifičan način. Jedan od znakova tuge i usamljenosti može biti ležanje pored stvari koje pripadaju toj osobi ili ljubimcu. Pas može sedeti ili ležati u krevetu ili na omiljenom mestu onoga ko je otišao, što je način na koji pokušava da zadrži povezanost sa njim. Ovaj oblik ponašanja može ukazivati na duboku emocionalnu povezanost i patnju zbog gubitka. Iako ne možete vratiti ono što je izgubljeno, najvažnija stvar koju možete učiniti jeste da svom ljubimcu pružite puno ljubavi i pažnje u tom periodu. Njegova bol neće nestati odmah, ali vaša podrška će mu pomoći da se postepeno privikne na promene i smanji osećaj usamljenosti.
Smanjenje apetita je još jedan ključni pokazatelj da se pas oseća usamljenim ili pod stresom. Kada pas doživljava emocionalnu patnju, kao što je usamljenost ili gubitak dragih osoba, često će se povući i izgubiti interesovanje za hranu. Ovaj pad u apetit može biti povezan sa promenama u njegovom emocionalnom stanju, dok ponekad može biti i znak medicinskih problema. Ako pas počne jesti manje nego inače ili se povuče od hrane, važno je pratiti njegove navike i obratiti pažnju na druge moguće simptome. Ako gubitak apetita potraje, ili je praćen drugim promenama u ponašanju, najbolje je posetiti veterinara kako bi se isključili medicinski problemi. Iako je usamljenost čest uzrok smanjenog apetita, ponekad problemi sa zdravljem mogu biti najočigledniji objašnjenje.
Pored toga, promena u apetitu može biti još jedan indikator usamljenosti. Pas koji se oseća usamljenim može izgubiti interes za hranu ili, s druge strane, može prekomerno jesti kao način da se uteši. Takođe, fizički simptomi, poput prekomernog lizanja ili čeprkanja, mogu ukazivati na emocionalni stres. Prepoznavanje ovih znakova može pomoći vlasnicima da preduzmu korake kako bi poboljšali kvalitet života svog psa i smanjili osećaj usamljenosti.
Znak može biti i destruktivno ponašanje, kao što je žvakanje nameštaja, kopanje po podu ili uništavanje igračaka. Ove aktivnosti često su način na koji pas pokušava da se nosi s dosadom i frustracijom usled usamljenosti. Takođe, pas može pokazivati znakove anksioznosti, kao što su lajanje, cviljenje ili nervozno hodanje po prostoru, što može biti reakcija na stres izazvan nedostatkom društva.