
Jedna od obaveznih scena u crtaćima je pas koji sa entuzijazmom zakopava kost u bašti. Međutim, za mnoge vlasnike, ovo nije samo smešna scena sa ekrana, već realnost koja podrazumeva raskopane ruže ili, još gore, uništen parket.
Iako naši ljubimci danas imaju luksuzne krevete i redovne obroke, u njima i dalje čuči mali divlji predak. Psi koji su skloni “hordašenju” i skrivanju hrane mogu napraviti ozbiljan nered, ali razumevanje ovog ponašanja je prvi korak ka rešenju.
Izvor: magazin Pas, Foto: Shutterstock
Odgovor na pitanje zašto to čine leži u dalekoj prošlosti. Gotovo je izvesno da je reč o instinktu preživljavanja. U divljini, obrok nije bio serviran svakog dana u 17h. Kada bi ulovili više plena nego što mogu da pojedu, preci pasa su višak zakopavali u hladnu zemlju kako bi ga sačuvali od kvarenja i drugih grabljivica.
Ovo je klasičan primer koja vučja ponašanja i dalje imaju psi, čak i kada spavaju na svilenim jastucima. Zemlja je bila njihov prirodni frižider, a zakopavanje hrane polisa osiguranja za dane kada lov ne bude uspešan.
Neki stručnjaci tvrde da psi nemaju koncept budućnosti i da ovo rade mahinalno. Bilo kako bilo, problem nastaje kada pas nema dvorište. Tada “horderi” pokušavaju da iskopaju rupu u tepihu, krevetu ili parketu, ili hranu skrivaju iza nameštaja gde se ona kvari i širi neprijatne mirise.
Čuveni “šaptač psima” Cezar Milan predlaže rešenje koje se zasniva na promeni rituala hranjenja. Njegova filozofija je jednostavna: u prirodi životinja radi za hranu, a u kući je dobija besplatno, što stvara višak energije i dosadu.
Koraci za odvikavanje:
Duga šetnja pre jela: Iscrpite psa fizički kako bi ogladneo i smirio se.
Disciplina: Pre nego što spustite činiju, tražite od psa da sedne i smiri se. Ovo je princip bolje nevaspitan nego loše vaspitan pas – vi kontrolišete resurs (hranu), a on mora da pokaže poštovanje.
Nema “švedskog stola”: Čim pas prestane da jede i udalji se od činije, sklonite je. Nemojte mu dozvoliti da uzme komad mesa i odnese ga u ćošak.
Ponavljanje: Ako pokuša da odnese hranu, prekinite ga. Ako ne pojede sve odmah, sklonite ostatak do sledećeg obroka.
Tako ćete psa naučiti da hrana služi za jelo sada i ovde, a ne za skladištenje za “crne dane” koji, srećom, nikada neće doći.