Pseći jezik ima važnu ulogu u načinu na koji psi komuniciraju sa svetom. Bilo da je u pitanju uzimanje hrane, pokazivanje privrženosti ili regulisanje telesne temperature, ovaj deo pseće anatomije ima mnogo veći značaj nego što se čini na prvi pogled.
Piše: Pet magazine
Za razliku od ljudi, psi nemaju znojne žlezde po celom telu. Njihove merokrine žlezde nalaze se samo na šapama i nosu i kad se pas previse zagreje, one proizvode znoj, dok apokrine žlezde iako su tehnički znojne žlezde, ne proizvode znoj, nalaze se po celom telu i emituju feromone pomoću kojih se ljubimci međusobno identifikuju.
Zato, kada se pas ugreje, on se ne znoji već dahće. Tokom dahtanja, vazduh brzo prolazi preko jezika i kroz disajne puteve, omogućavajući vlazi da ispari i tako hladi telo. Ako primetite da vaš pas neumorno dahće po vrućini, obezbedite mu zaklon i dovoljno sveže vode kako biste sprečili toplotni udar.
Iako psi imaju više receptora za ukus nego mačke, njihov broj oko 1.700, daleko je manji u poređenju s ljudima, koji ih imaju oko 10.000. Ipak, psi mogu da razlikuju osnovne ukuse: gorko, slano, slatko i kiselo. Međutim, kada biraju šta će da pojedu ili poližu, više se oslanjaju na čulo mirisa nego na ukus. Zbog toga često ližu delove tela koji imaju izražen miris: lice, uši, ruke i stopala.
Iako je roze jezik uobičajen kod većine pasa, neke rase, poput čau-čaua i šar-peja, poznate su po tamnoplavim ili plavičasto-crnim jezicima. Takođe, psi koji su mešanci ovih rasa mogu imati jezik u toj nijansi, ili tamne mrlje na jeziku. Ako je vašem psu jezik obično svetloružičast, a odjednom se pojavi neka druga boja, to može ukazivati na ozbiljan zdravstveni problem.
Lizanje nije samo oblik komunikacije ono zapravo ima umirujući efekat na pse. Tokom lizanja oslobađaju se endorfini, hemijske supstance koje utiču na osećaj smirenosti i zadovoljstva.
Ipak, ako primetite da pas stalno liže sebe ili vas, posebno kada je pod stresom, to može biti znak anksioznosti. U tom slučaju, savetuje se razgovor sa veterinarom.
U narodnim verovanjima postoji ideja da pseća pljuvačka ima lekovita svojstva. Drevne civilizacije su čak smatrale da psi mogu pomoći u izlečenju rana. Danas znamo da pljuvačka sadrži određene proteine (histatine) koji mogu pomoći u borbi protiv infekcija. Međutim, lizanje rane prečesto može iritirati kožu, usporiti zarastanje ili čak izazvati infekcije, posebno kod ljudi.
Zato, umesto da se oslanjate na “pseći lek”, bolje je da se držite proverenih metoda: temeljno pranje rane, korišćenje antiseptika i, po potrebi, konzultacija sa lekarom.
Ako vas je ikada liznula mačka, sigurno ste osetili koliko je njihov jezik grub, gotovo kao šmirgla. Suprotno tome, pseći jezik je mekan i gladak. Ova razlika zapravo potiče iz evolutivnih prilagođavanja. Mačke na jeziku imaju sitne, čvrste bodljice koje se zovu filiformne papile, okrenute unazad, i služe kao prirodni češalj za negu krzna.
Pseći jezik igra značajnu ulogu u njihovoj svakodnevnoj komunikaciji i istraživanju sveta. Već od rođenja, štenci doživljavaju lizanje od strane majke kao vid brige i stimulacije. Ona ih liže da bi ih očistila i podstakla njihovu probavu. Kasnije u životu, psi koriste lizanje kako bi izrazili pokornost, privrženost, ali i da bi upoznali novu sredinu. Lizanje je za pse ono što su ruke za ljude, drugim rečima sredstvo za istraživanje.
U nekim slučajevima, psi čak ližu “vazduh”, što je obično bezopasno, ali ako se ponašanje ponavlja i postaje učestalije, preporučuje se konsultacija sa veterinarom.
Ako imate i psa i mačku, verovatno ste primetili da psi prave popriličan haos oko činije s vodom, dok mačke piju tiho i precizno. Ovo se objašnjava načinom na koji koriste jezik prilikom pijenja. Obe vrste brzo umaču jezik u vodu i povlače ga nazad. Međutim, mačke to rade izuzetno brzo i precizno, one mogu napraviti do četiri pokreta jezika u sekundi. Psi, s druge strane, savijaju vrh jezika unazad i prave neku vrstu kašike kojom zahvataju vodu. Što je jezik veći, to je “kašika” veća, pa je i prskanje vode po podu neizbežno.