Pas

Strpljenjem i ljubavlju do hrabrijeg i samopouzdanijeg psa

05.09.2025. 15:05

Ako imate povučenog psa, važno je razumeti da takvi psi nisu ni bolji ni lošiji od onih koji su više društveni, već jednostavno imaju drugačiji temperament. Takvi psi se često drže po strani, izbegavaju gužve i mogu delovati stidljivo ili rezervisano, posebno u novim ili stresnim situacijama.

Piše: Pet magazine

Ove osobine mogu biti rezultat genetike, problema rane socijalizacije, životnih iskustava ili kombinacije svih navedenih faktora. Na primer, štene koje se povuče tokom druženja ili pas koji se povuče u sobu kada dođu gosti, smatraju se povučenima ili stidljivima, ali to ne znači da su nesrećni. Važno je pružiti takvom psu sigurnu okolinu, postepeno ga uvoditi u društvene interakcije i koristiti nagrade kako bi stekao više samopouzdanja, uz strpljenje i razumevanje njegovih granica. Uključivanje u redovne šetnje, druženje u poznatim okruženjima i izbegavanje prisiljavanja mogu pomoći da se oseća sigurnije i otvorenije u društvu.

Tipični znaci stidljivosti ili anksioznosti uključuju povlačenje, izbegavanje kontakta očima, spušten uvijen rep, lizanje usana, zevanje, spljoštene uši, cviljenje, drhtanje, lajanje uz povlačenje ili nedostatak energije. Nije lako prepoznati neka od ovih ponašanja, na primer izbegavanje kontakta očima ili zevanje, pa je važno da vlasnici pažljivo posmatraju svog psa i nauče da tumače njegov govor tela.

Kako do više samopouzdanja?

Prateći ove savete, i vi i vaš pas možete naučiti kako da lakše podnesete izazove okoline i smanjite stres. Prvo, važno je da sami budete svesni svog ponašanja: govorite tiho, krećite se polako i pažljivo posmatrajte govor tela psa kako biste razumeli njegove potrebe i osećanja. Drugo, koristite pozitivno nagrađivanje tokom treninga, i učinite da svaki trening bude zabavan za psa. Treće, igrajte igre koje podstiču samopouzdanje, poput pronalaženja poslastica ili omiljene igračke, kako biste ga fokusirali na zabavu.

Važno je obratiti pažnju na kreiranje sigurnog i udobnog prostora za psa kod kuće, gde se on može povući i odmoriti kada se oseća preopterećeno, što pomaže u smanjenju anksioznosti. Redovne rutine, pružaju psu osećaj sigurnosti i predvidivosti. Uključivanje mirnih i stabilnih ljudi u život psa može dodatno smiriti njegovu anksioznost, kao i izbegavanje naglih i glasnih promena u okruženju ili rutini može sprečiti pogoršanje straha.

Pored toga, kao dodatnu opciju, možete razmotriti upotrebu prirodnih suplemenata poput omega-3 masnih kiselina, valerijane ili kamilice, koji mogu pomoći u smanjenju nervoze, ali je važno da se o tome konsultujete sa veterinarom. Takođe, važno je biti strpljiv i dosledan, jer svako psu treba vreme da se prilagodi novim situacijama i stekne poverenje.

Ako primetite da anksioznost postaje prevelika i ometa svakodnevni život psa, razmislite o mogućnosti terapije, jer je pravovremena pomoć ključna za njegovo mentalno zdravlje i dobrobit.