Razne studije u kojima se istražuje odnos između ljudi i pasa otkrivaju koliko emocionalna veza igra ključnu ulogu u ovom specijalnom partnerstvu. Klajv Vin, renomirani stručnjak za proučavanje životinja na Univerzitetu u Arizoni, proveo je više od dvadeset godina radeći na razumevanju pasa. U početku svog rada, bio je skeptičan prema pripisivanju ljudskih osobina životinjama, smatrajući da je to antropomorfizam. Međutim, novi dokazi su ga naveli da preispita svoje stavove, jer je shvatio da psi mogu uspostaviti duboke emotivne veze s ljudima, slične onima između majki i njihove dece.
Piše: Pet magazine
Zanimljivo je da je jedan od najvažnijih faktora u njihovoj emocionalnoj povezanosti hormon oksitocin, poznat kao hormon ljubavi i poverenja. Naučnici su otkrili da se nivo ovog hormona povećava kod pasa i vlasnika kada se gledaju u oči, što je slično fenomenu koji se javlja kod majki i beba. Ova reakcija ukazuje na to da su psi sposobni da dožive duboku emocionalnu povezanost, što potvrđuju i podaci iz studija objavljenih u medicinskim časopisima koji ističu važnost kontakta očima u izgradnji poverenja.
Iako se često raspravlja o inteligenciji pasa, Klajv Vin smatra da njihova najveća osobina nije u izuzetnim kognitivnim sposobnostima, već u njihovoj sposobnosti za socijalizaciju. Na primer, delfini i golubovi imaju veće kognitivne kapacitete od pasa, ali psi su posebno prilagođeni za uspostavljanje i održavanje socijalnih veza sa ljudima. Ova osobina, smatra on, je ono što ih izdvaja i čini ih posebnim saputnicima, baš zato što su u stanju da se povežu i razumeju ljudske emocije.
U okviru istraživanja, otkriveno je da psi dele genetske mutacije sa ljudima koje su povezane sa društvenim ponašanjem i emocionalnom otvorenošću. Na primer, naučnici sa UCLA su identifikovali određeni gen koji je povezan sa Vilijamsovim sindromom kod ljudi, a koji je prisutan i kod pasa. Ova mutacija može objasniti njihovu izraženiju društvenost i otvorenost prema ljudima, uprkos ograničenjima u inteligenciji. Pored toga, eksperimenti pokazuju da će psi, u većini slučajeva, više ceniti društvo vlasnika nego hranu ili igračke, što jasno ističe koliko im je važna emotivna veza sa ljudskim bićem.
Bridžit Von Holt, genetičarka, naglašava da će buduća istraživanja genetskih faktora omogućiti bolji uvid u proces domestikacije pasa, i time doprineti razvoju humanijih i nežnijih metoda obuke. Ona ističe da je ključno pružiti psima društvo i emocionalnu sigurnost, jer njihova osnovna želja nije u materijalnim dobrima, već u tome da budu deo ljudskog života. Njihove potrebe su jednostavne: žele da budu s ljudima, a ne samo da dobiju hranu ili igračke.
Ukratko, istraživanja pokazuju da je odnos između ljudi i pasa mnogo više od pukog druženja; on je duboko ukorenjen u emocionalnim i biološkim mehanizmima, a razumevanje tih procesa pomaže u izgradnji snažnije i harmoničnije veze sa našim četvoronožnim prijateljima.