“Otkad znam za sebe, sestre i ja preklinjale smo roditelje za psa. Naravno, tek sad kad sam starija, mogu reći da su bili dovoljno odgovorni i da nam tu želju nisu ispunili dok za to stvarno nismo bile spremne.
Godine su prolazile u moljakanju, PowerPoint prezentacijama i svim mogućim pokušajima da ih nagovorimo, ali bezuspešno. Sve se promenilo kad sam imala 18 godina. Mama je popustila.
Tada smo se bacile u istraživanje udruženja i pasa koji su čekali svoj dom. Naišli smo na objavu Udruženja “Indigo” sa šest štenaca iz Slavonije. Upravo se moja mama zaljubila u jednu od njih – malu crnu lopticu koja je izgledala najumiljatije.
Tri dana kasnije, nakon razgovora i potpisivanja ugovora, u naš život je stigla Choco. Choco je mešanka hrvatskog ovčara. Ko poznaje tu pasminu, zna da su glasni i lajavi, a moja Choco tu osobinu definitivno nije preskočila. Laje kad god stigne, s razlogom ili bez njega.
Danas je Choco puno više od psa – ona je moj najbolji prijatelj i moja najveća učiteljica. Zajedno smo prošle jako puno, prilagodile se jedna drugoj i stvorile rutinu u kojoj najviše uživamo u dugim šetnjama prirodom, samo nas dve. Naučila me neverovatno puno o psima, o strpljenju, ali i o sebi samoj.
Ona je tipični ovčar, nepoverljiva i oprezna na prvu, ali kada joj se da šansa, postaje najdivniji pas na svetu. Zbog nje danas radim posao koji volim, zbog nje sam upoznala mali milion ljudi, i ne mogu da zamislim bolju saputnicu kroz život.
Obožava da trenira, uvek je spremna da uči i radi nešto novo, a apsolutno najdraža aktivnost joj je plivanje, nema srećnijeg psa od nje kada vidi vodu. Choco je moj partner u svemu i moj dokaz da se čekanje isplatilo. Nisam mogla poželeti boljeg psa. Choco i ja brojimo već gotovo šest predivnih godina zajedno, a ja se od srca nadam da ćemo ih proživeti još barem sto puta toliko.”
Udomiteljka Lucija