Ko više uživa u životu – vi ili vaš pas? Profesor filozofije sa Univerziteta u Majamiju, Mark Roulands, tvrdi da je odgovor na ovo pitanje jasan: psi uživaju u životu više i žive ga intenzivnije nego ljudi!
Piše: Pet magazine
Tumačenje ko je srećniji, pas ili vlasnik, zavisi od mnogih faktora, kao što su individualne okolnosti i emocionalno stanje svakog pojedinca. Psi često pokazuju svoju sreću kroz igru, ljubav i jednostavne radosti, dok vlasnici doživljavaju sreću kroz ljubav i povezanost sa svojim ljubimcem, ali i kroz izazove i odgovornosti koje donosi vlasništvo. U mnogim slučajevima, sreća je uzajamna; vlasnici osećaju radost u društvu svojih pasa, dok psi uživaju u pažnji i brizi svojih vlasnika. Na kraju, sreća je subjektivna i zavisi od emocionalne povezanosti i životnih okolnosti svakog pojedinca. Ali, psi ipak umeju da uživaju više nego mi, da se raduju malim stvarima i, recimo, samo u igri vide sreću i razlog za dobro raspoloženje. Zato i nauka veruje da su psi ipak srećniji.
U svojoj knjizi “The World of Dog”, Roulands piše da psi, zbog toga što ne preispituju prošlost niti se brinu o budućnosti, u potpunosti uživaju u sadašnjem trenutku. Oni ne razmišljaju o svojim odlukama niti analiziraju život, što im omogućava da budu potpuno prisutni i ujedno srećni. Psi su zato u stanju da uživaju u jednostavnim stvarima, poput igre ili šetnje, i to nas može podstaknuti da preispitamo svoje prioritete i naučimo kako da više cenimo svaki trenutak svog života.
Psi su često srećniji od ljudi zbog nekoliko ključnih razloga koji oblikuju njihov pogled na svet i emocije. Prvo, oni žive u trenutku, ne opterećujući se prošlim greškama ili brigama o budućnosti. Ova sposobnost da uživaju u sadašnjem trenutku omogućava im da dožive radost u jednostavnim stvarima, kao što su šetnje, igra ili čak vreme provedeno sa svojim vlasnicima.
Drugi razlog je to što su psi društvene životinje koje se oslanjaju na vlasnike i druge pse kako bi zadovoljili svoje emocionalne potrebe. Njihova sposobnost da formiraju snažne veze sa ljudima i drugim životinjama doprinosi njihovom opštem blagostanju, jer im ove veze pružaju ljubav i sigurnost – ključne faktore za sreću.
Još jedan razlog zašto psi mogu biti srećniji od ljudi je to što imaju jednostavnije potrebe. Njihova sreća često zavisi od osnovnih stvari kao što su hrana, voda, ljubav i igra, dok ljudi teže složenijim stvarima, što ih može opteretiti.
Roulands ističe da psi nisu opterećeni stalnim razmišljanjem o svojim postupcima, nesigurnostima i brigama. Oni se jednostavno bave životom: trče, skaču, njuše i istražuju. Njihova sreća dolazi iz same srži njihove prirode. Za razliku od njih, ljudi neprestano pokušavaju da pronađu smisao u stvarima koje ih često ostavljaju nezadovoljnima.
Roulandsov pas, nemački ovčar po imenu Šedou, savršen je primer ove pasje sreće. Svakog jutra lovi iguane sunčajući se na obali, iako ih nikada ne uhvati. Međutim, to ga ne sprečava da svaki dan sa istim entuzijazmom ponovi isti ritual. Za njega, radost ne dolazi iz postizanja cilja, već iz samog čina. Roulands ovu situaciju upoređuje sa grčkim mitom o Sizifu, čiji je zadatak bio da besomučno gura kamen uz brdo, samo da bi se on svaki put otkotrljao. I dok je Sizifovo mučenje, za psa poput Šedoua, isti čin predstavlja nepresušan izvor sreće.
Šta nas psi mogu naučiti o sreći
Psi nas uče mnogo o sreći, posebno kroz svoju sposobnost da uživaju u jednostavnim stvarima poput šetnji, igre ili vremena provedenog sa voljenima. Njihova sposobnost da budu potpuno prisutni u trenutku podseća nas na važnost življenja u sadašnjem trenutku i cenjenja malih stvari u životu. Takođe, psi nas uče o bezuslovnoj ljubavi i vrednosti međusobnih odnosa, pokazujući da sreća često proizlazi iz naše povezanosti s drugima. Njihova radoznalost i entuzijazam za život podstiču nas da istražujemo svet i radujemo se svakodnevnim iskustvima.
Roulands veruje da psi nisu samo posmatrači svog života, već i aktivni kreatori svojih iskustava. Oni ne analiziraju svoje postojanje niti dovode u pitanje svoje odluke – jednostavno ga žive. Ljudi, s druge strane, često postaju zarobljenici svojih misli, što nas vodi u nesigurnost, sumnju i anksioznost.
Psi, prema autoru, nemaju ovaj problem. Njihov svet je jednostavan, ali duboko smislen. Ne kritikuju svoje živote, nisu opterećeni prošlošću ili zabrinuti za budućnost. Zbog toga, kaže Roulands, psi vode ispunjeniji život nego mi.
Iako psi možda nisu sposobni da donose logične zaključke kao ljudi, oni imaju neverovatnu sposobnost da prepoznaju emocije. Gledajući desnu stranu ljudskog lica, povezanu sa levom hemisferom mozga, koja je odgovorna za izražavanje emocija, psi instinktivno shvataju šta se dešava s njihovim vlasnicima. Oni ne analiziraju značenje sreće, oni je jednostavno doživljavaju.
Roulands zaključuje da psi imaju dublji smisao za život od nas jer ne razmišljaju na način na koji to činimo mi. Dok mi previše analiziramo i razmatramo naše misli i dileme, psi jednostavno uživaju u trenutku.
Njegova poruka je jasna: ako želite da pronađete pravi smisao života, posmatrajte pse. Oni ne traže sreću, oni je jednostavno žive, a u tome leži njihova najveća mudrost.