Pas

Brbljivci i ćutolozi: Šta lajanjem pokušavaju da nam kažu

13.09.2018. 13:07

Još uvek su vrlo podeljena mišljenja o tome šta to nama psi govore kada zalaju, ali se svi slažemo u jednom – nešto pokušavaju da nam saopšte. Obraćaju nam se, obaveštavaju nas o nečemu, ili lajanjem komuniciraju sa svojom vrstom. Kako napreduju saznanja o našim kućnim ljubimcima – medicinska i psihološka – sve se više javlja želja da s njima komuniciramo direktno. Naravno, pošto govorimo različitim jezicima, to nije direktno ostvarljivo (bar za sada), ali naučna saznanja, kao i tehnologija, napreduju.

Razumevanje psičeg lajanja nije samo akademski interes – to je ključno za bolju komunikaciju sa vašim ljubimcem i prepoznavanje njegovih emocionalnih stanja.

Tekst: dr vet. med. Vladimir Terzin za magazin Pas, Foto: Shutterstock


Univerzalni jezik sisara – komunikacija je primarna

Ceo životinjski svet komunicira među sobom – ali to rade i biljke. Primera radi, ptice imaju veoma razvijen sistem komunikacije. Tako gavranovi imaju preko trista glasovnih signala kojima prenose informacije u svom svetu.

Naučnici koji su proučavali njihovu komunikaciju tvrde da postoje i glasovni signali koji označavaju čak i pravac vetra, kao i vremenske prilike koje ga prate. Samo upoređenja radi, čovek komunicira sa tridesetak slova i isto toliko glasova, osim u stanjima stresa kada se taj broj povećava i izražava osećanja tuge ili radosti.

Ova poređenja otkrivaju važnu istinu: jezik sisara je u jednom svom delu univerzalan i zajednički za sve vrste sisara koji imaju sposobnost da proizvode zvuk. Postoji zajedničko genetsko poreklo zvukova, i svi sisari proizvode veoma slične glasove za određenu vrstu emocija. Ovo je važno za razumevanje kako psi komuniciraju sa svojim vlasnicima.


Lavež kao zrcalo ličnosti – od šuma do sofisticirane komunikacije

Ranije je lajanje tumačeno samo kao šum – skup zvukova koje psi prizvode bez obzira na raspoloženje. Danas se ti zvukovi tumače drugačije i mogu tačno pokazati o kom psu se radi i kakav je sklop njegove ličnosti.

Pas lajanjem može da izrazi:

  • Tugu ili žalost

  • Radovanje kada sretne nekog poznatog psa ili čoveka

  • Umiljavanje

  • Najavu dolaska hrane

  • Upozorenja na dolazak predatora

  • Čak i da pojasni drugom članu čopora da li se radi o letećem ili zemaljskom predatoru

Zavijanje vukovskog čopora je posebno sofisticiran primer. Kada čuju zavijanje drugog vuka, čopor menja orijentaciju kretanja, čak i formaciju. Ako preti opasnost, oni sabijaju svoj čopor i počinju da se kreću bliže nekom prirodnom zaklonu.

Zalazeći u ovako tanane detalje, shvatamo da je njihov sistem komunikacije daleko složeniji nego što se ikada pre toga mislilo.


Dva tipa pasa: Brbljivci i ćutolozi

U osnovi, prema spremnosti na komunikaciju, pse možemo podeliti u dve jasne grupe:

Bučni psi – koji stalno laju i imaju mnogo toga da kažu
Tihi psi – oni koji malo ili nimalo ne laju

Brbljivci – psi koji vole da “pričaju”

U prvu grupu spadaju:

  • Nemački ovčari

  • Jorkšir terijeri

  • Baseti

  • Mini šnauceri

  • Sibirski haski

  • Aljaski malamut

  • Čivava

  • Pomeranac

  • Pinčer

  • Bigl

  • Pekinezer

Zanimljivo je napomenuti da se za sibirskog haskija i malamuta ranije smatralo da su ćutljivi psi. Rase koje vole da “pričaju” imaju i druge ekstravertne osobine i vole da se druže. Ako tražite aktivnog i komunikativnog psa, ove rase su idealne. Saznajte više o rasama pasa koje su razigrane i energične.

Naravno, i ponašanje brbljivih pasa najviše zavisi od sredine u kojoj su odrasli i od odnosa vlasnika prema njima.

Ćutolozi – tihi psi sa tajnom

U tihe pse pre svega spadaju:

  • Labradori

  • Retriveri

  • Doge

  • Ovčarski psi (azijati, šarplaninci)

  • Akita inu terijeri

Međutim, oprez: Očito je da neki od ovih naših “ćutolologa” kriju i jedan stepen agresije. Kao primer prikrivene agresije možemo navesti i koker španijela – ovo je jedini pas o čijoj je agresiji napisana i knjiga!

Zaključak je jednostavan: Izgled, i te kako može da prevari. Samo što pas ne brblja ne znači da je uvek miran. Važno je razumeti ponašanje pasa preko svih znakova, ne samo lajanja.


Rečnik lajanja – što odgovarajući ton znači

Kratko, oštro lajanje – sreća i ljubav

Osnovna vokalizacija kod pasa jeste izražavanje sreće. Ovo osećanje prati kratko oštro lajanje koje ponekad može preći u neku vrstu piska. Naravno, ovde i telo igra značajnu ulogu – opušten stav, mahanje repom, i igrljiv pogled su jasni signali.

Varijacije kratkog lajanja:

  • Kratko lajanje – najava nečijeg dolaska, ali nekog ko je poznat

  • Kratko lajanje sa malim pauzama – upozorenje, tj. dolazak nekog ko je nepoznat

  • Kratko lajanje sa produženim zadnjim slogom – sreća zbog dolaska hrane ili najava događaja koji psu prija (izlazak napolje)

Produženo lajanje – tuga i samoća

Produženo lajanje koje na kraju prelazi u cviljenje najavljuje odlazak neke drage osobe ili osećanje da će pas ostati sam. Ovo je specifično lajanje koje izražava separacijsku anksioznost.

Potmulo i isprekidano lajanje izražava nezadovoljstvo – recimo hranom, uslovima u kojima se pas nalazi, ili čak dosadu.

Režanje – upozorenje i agresija

Agresija se glasovno uvek izražava kroz režanje. Postoji razlika:

  • Tiho, potmulo režanje – odbrambeno, kada pas pokušava da otera opasnost

  • Jako režanje – uvek upozorenje pred napad; pas ima povijen stav koji omogućava skok

Ako čujete jako režanje, nije zgodno da ignorišete signal. Proveriti sadržaj članka kako da razumete ponašanje pasa.

Zavijanje – tuga, strah ili usamljenost

Zavijanje je još jedan od osnovnih komunikacionih glasova i skoro uvek izražava tugu ili upozorenje. Naučnici koji se bave tumačenjem glasova kod pasa tvrde da je ovaj vid komunikacije skoro uvek izazvan nekom vrstom straha i nesigurnosti.

Zanimljivo je što je zavijanje veoma često kada psi pokušavaju da pevaju prateći neku melodiju – neka svojevrsna “vokalna vežba” sa emocionalnim podtekstom.


Osobnost glasa – prepoznavanje vašeg psa

Potrebno je naglasiti da psi imaju svoju boju glasa, i da ih i po tome možemo prepoznati. Verovatno je da se osim mirisa i oni međusobno prepoznaju po glasu jer su sluh i njuh njihova osnovna čula.

Zanimljivo je da i vlasnici prepoznaju svoje pse po glasu iako ih ne vide. Pri tome vlasnici takođe prepoznaju i emociju svog ljubimca na osnovu lajanja:

  • Ugroženost

  • Radost

  • Spremnost na igru

  • Dosada

  • Gladoća

Studije koje su rađene u svrhu diferencijacije tipova lajanja pokazale su da i u okviru lajanja postoje suptipovi glasova za određeni broj informacija, pogotovo kod pasa koji su prošli osnovne treninge odbrane i napada. Ovi psi imaju specifičan tip lajanja kada najavljuju pojavu nekoga koga poznaju ili javljaju dolazak nepoznate osobe.


Univerzalnost psećih signala – čak i bez iskustva

U oblasti psične komunikacije, koja je još uvek u povoju, postoje naravno i mnoge nedoumice. Međutim, istraživanja pokazuju da čak i ljudi koji nemaju pse i nisu nikad bili u dodiru s njima, mogu pravilno da tumače osnovne signale lajanja.

Ovaj zaključak sugeriše da je jezičko poreklo sisara u jednom svom delu univerzalno. Zajedničko genetsko poreklo zvukova znači da svi sisari proizvode veoma slične glasove za određenu vrstu emocija.

Možda je upravo ovo jedan od razloga zašto ljudi koji su otuđeniji od svoje sredine biraju za kućne ljubimce pse koji su više skloni lajanju. Izgleda da je potreba za komunikacijom jedna od najprimarnijih u svetu sisara.


Praktični saveti za razumevanje vašeg psa

  1. Slušajte ton glasa – nije samo frekvencija, već i ritam

  2. Posmatrajte govor tela – lajanje nikad nije samo o zvuku

  3. Uočite kontekst – šta se dešava oko psa kada laje

  4. Naučite razliku – između radosnog i upozoravajućeg lajanja

  5. Budite sigurni – da razumete znakove agresije


Zaključak

Lajanje psa nije nasumičan zvuk – to je sofisticiran vid komunikacije koji sadrži bogato značenje. Od radosnog “Hej, voliš se s nama!” do upozoravajućeg “Neko sumnjan se bliži!”, svaki tip lajanja prenosi specifičnu poruku.

Razumevanjem psičeg jezika, ne samo što postajete bolji vlasnik, već dublje povežete sa vašim ljubimcem. Zapamtite da je svaki pas jedinstvena osoba sa svojim “govorom”, akcentom i emocionalnim nijansom. Važno je slušati – nije dovoljno samo čuti, već aktivno slušati šta vaš pas pokušava da vam kaže.