
Ako vam se bar jedanput u životu desilo da u jednom trenutku mačka zadovoljno prede u vašem krilu, a u sledećem vas ogrebe ili ugrize, onda je verovatno niste mazili kako treba. Mačke nisu mali ljudi sa repom – one su divlja bića sa divljim instinktima. Poštovanje njihovih granica nije opcija – to je neophodnost.
Tekst: magazin “Mačka”, Foto: Shutterstock
Prema rečima stručnjaka, iako su mačke već vekovima naši voljeni kućni ljubimci, vlasnici često greše poistovećujući ih sa psima. Naime, dokazano je da su mačke tek dopola pripitomljene, i da njihov mozak i dalje funkcioniše po “divljem” principu – što znači da se najveći deo njihovog ponašanja i instinktâ ne razlikuje mnogo od onoga koje odlikuje velike, divlje mačke.
Divlje mačke žive usamljeni način života, i u komunikaciji s drugim pripadnicima svoje vrste komuniciraju vizuelnim i hemijskim znakovima (urin), a sve u cilju izbegavanja direktnih susreta. Shodno tome, ni domaće mačke nisu nasleđile baš mnogo socijalnih veština od svojih predaka.
Ljudi, s druge strane, jesu “socijalne životinje” i usredsređeni su na suživot i kontakte s drugima. Za nas, fizički dodir je veoma važan oblik komunikacije, naročito iskazivanja ljubavi i nežnosti. Takođe, snažno nas privlače infantilne crte lica – okruglo lice, krupne oči i mali nos, te osim beba obožavamo te preslatke mačje njuške.
Zbog toga ne možemo da se suzdržimo da mačku ne uzmemo u naručje ili je ne pomazimo kada je ugledamo. Međutim, mačama ovo može biti previše napadno.
Naravno, veliki je broj mačaka koje obožavaju maženje i leškarenje u krilu ljudi, ali naviknutost na ljudski dodir i bliskost s ljudima zapravo je nešto čemu ih mi učimo, i to u najranijem uzrastu.
Socijalizacija počinje između druge i sedme nedelje, kada se mačići najbrže uče. Loša socijalizacija dovodi do toga da mačka bude preplašena, da se sakriva od drugih i da reaguje agresivno kada pokušate da je mazite. Mačići koji nisu na vreme socijalizovani teže u kasnijem dobu uče gde treba da obavljaju nuždu, a i stalno su na oprezu i nisu opušteni.
Interakcija s ljudima je nešto čemu mačke moraju da se nauče i na šta moraju da se naviknu. Ovo nije prirodno za njih – to je nešto što im vi morate da pokažete sa ljubavlju i strpljenjem.
Kao što ljudi imaju različite tipove ličnosti, isto važi i za mačke. Mačke se mogu kategorisati po temperamentu: introverte (flegmatike), sangvinike (umereni temperament) i ekstroverte (izuzetno energične mačke).
Razumevanje temperamenta vaše mačke je kritično za pravilno maženje. Ekstrovertna mačka će biti otvorenija za dodir i interakciju, dok će introverta biti više rezervisana. Važno je da prilagodite svoj pristup karakteru vaše mačke, a ne obrnuto.
Koliko će mački biti prijatan naš dodir, zavisi od njegove jačine, pokreta, koliko smo nežni, kao i od dela mačjeg tela koji dodirujemo.
Prvo, od ključne je važnosti da mačka vama pokaže da želi interakciju, a ne obratno. Pustite je da vam sama priđe. Nadalje, manje je više – nemojte mačku “gnjaviti” dugo, jer postoji nešto što se zove “preterana stimulacija receptora na koži” koja se manifestuje time što nakon dužeg vremena maženje počne da boli mačku i tada ona neretko ugrize.
Regije za maženje:
Mačke obožavaju da se maze u blizini žlezda na licu i glavi – to su koren uha, ispod brade i oko obraza. S druge strane, držite ruke dalje od njihovih stomačića i repa jer to nisu dozvoljene zone, osim ako nemate izuzetno maznu mačku kojoj to ne smeta. Većina mačaka vam ipak neće ove delove svog tela “nuditi” za maženje.
Bolje je maziti mačku po vratu, po telu i po nogama. Ako se mačka legne na leđa, to čini da je veoma pouzdana – i tada možete maziti i stomak, ali samo ako vidite da je mačka opuštena.
Da mačka uživa, primetićete po opuštenosti njenog tela. Mačka koja se opušta će:
Predjeti (to je veliki znak zadovoljstva)
“Mesiti” vas šapicama (ponašanje koje zadržavaju od mačjeg detinjstva)
Polako trepće (ovo je mačji pozdrav i znaj ljubavi)
Imati opušteno lice
Ako je mačka pod tenzijom i vaš dodir joj ne prija, tada će mačka:
Pokušati da se iskobelja iz vaših ruku
Biti nemirna
Premestiti predenja biti gotovo nepostojeća
Žustro pomerati rep
Gricnuti vas ili ogrebati šapom
Okrenuti glavu od vas
Poslati jasnu poruku: “Prestani”
Jedan od glavnih razloga zašto mačke iznenada “napadu” voljene ljude koji ih mažu je što njihova koža ne može da prihvati prekomernu stimulaciju. Mačka može da uživala u maženju 2-3 minuta, a onda očekuje da prestanete – to je njihova prirodna granica.
Kod ljudi je obrnuto – mi možemo da mazimo svoje ljubimce zauvek, ali mačka ima drugačiju fiziologiju. Pošto njihova koža ima više receptora nego čovekov telo, ona se brže zamara od stimulacije. Nakon određene točke, maženje počinje da je boli, i tada se mačka brani – ugriza, ogrebava ili odlazi.
To nije agresija – to je komunikacija. Mačka vam govori: “Dovoljan je doticaj za sada.”
Važna strategija je da dozvoljavate mački da inicira doticaj. Umesto što vi dolazite ka mački sa mažu, dozvolite mački da vam ona prvo priđe. Kada mačka dolazi k vama, to znači da je ona dosla do zaključka da želi interakciju – što čini sve maženje mnogo ugodnije za nju.
Kada priđe vama, tada joj ispružite ruku i dozvoljte joj da se prvo trlja o vašu ruku. To je mačin način da vas “blagoslovi” i postavi granice.
Mačke su fascinantne životinje, ali nikada ih nemojte tretirati kao male ljude sa repom. One su sofisticirane, nezavisne bića sa sopstvenim željama, potrebama i granicama.
Poštovanje tih granica nije ograničenje vašeg odnosa sa mačkom – to je osnova za dubok, autentičan odnos sa mačkom. Kada naučite da čitati mačje signale i da poštujete njene potrebe, mačka će vam zadovoljno predeti u krilu – bez naglog griza.
Vaša mačka nije “mala osoba” – to je mali tigar. I kao sa svakim tigerom, uslovna je – maženja kada želi, distancia kada to traži. To je magija mačjeg odnosa sa čovekom: uslovna, autentična, i duboka.