Zamislite situaciju: bezbrižno se igrate i družite s porodicom i prijateljima. Odjednom stiže div visok 30 metara, grabi vas rukom, nešto mu grmi iz velike rupe na licu i odnosi vas. Hvata vas potpuna panika. Nekakva neman ugrabila vas je iz jedine okoline koju poznajete, nema više mame, tate, ostatka porodice i prijatelja. Sve čudno miriše, ni hrana nije ista. Ništa vam nije jasno, strah vas je, ali nema nikoga od poznatih da vas uteši. Div proizvodi neke zvukove, ništa ne razume. Ceri se kezeći zube i odmahuje glavom.
Odjednom se nađete u malenom akvarijumu po čijem staklu kuckaju drugi divovi, velika je buka i vi ste i dalje u panici. Srećom, na drugom kraju akvarijuma ugledajte nekoga koga prepoznajete, jer je isti kao vi, nekoga ko vas razume, zajedno se šćućurite i tešite. A onda vas jedan div uzme. Ako imate veliku sreću, uzme i vašeg novog prijatelja, stavi vas u kutiju i kasnije smesti u čudnu nastambu. Sve miriše strano i ne znate gde ste. Ali s vremenom postane malo lakše, zajedno ste i dalje, hrana miriše poznato, ima sena koje jako volite i niko vas više ne dira.
Zastrašujuće? E pa, tako se nekako oseća beba kunić kada je istrgnu iz legla i pošalju u prodavnicu kućnih ljubimaca.
Piše: Udruženje za pomoć zečevima i kunićima “Zecovi”
Znatno je gora opcija ako kunić, ili čak beba kunić, završi na putu, u nekom parku ili na livadi – tamo vrebaju neprijatelji i retki su oni koji prežive. Put od poznatog okruženja gde je došao na svet i proveo prvih osam nedelja života, preko trgovine pa sve do vaše kuće, jako je stresan za kuniće. Malo je lakše ako taj stres, paniku i nepoznato prebrode u paru. Za kunića je život u paru, naročito od početka života, neprocenjiv. Svu istinitost te tvrdnje možete potpuno shvatiti tek kada postanete njihov ponosan vlasnik. Valja samo prebroditi period polne zrelosti, kada ih treba odvojiti, i kastraciju i sterilizaciju, nakon čega mogu opet nesmetano biti zajedno.
Prvi dani u novom domu mogu biti jako stresni i za vas i za kunića. Oni predstavljaju temelj njegovog osećaja sigurnosti u daljem životu pa ih je kuniću potrebno što više olakšati. Bitno je ništa ne forsirati!
Kada dođete kući s novim kunićem ili parom kunića, stavite ih u već pripremljenu nastambu u kojoj će boraviti i koja će biti njihova baza i utočište. Najbolje ih je za početak ostaviti na miru da se oporave od transporta. Osigurajte im hranu (najbolje istu vrstu koju su do sada jeli), seno i vodu kao i piljevinu za WC. Biće im potrebno neko vreme da se smire i prilagode pre nego što krenu s upoznavanjem novog terena.
Prva dva do tri dana ostavite ih da upoznaju svoj novi prostor, organizuju raspored i da se malo opuste. Razmestićete stvari kako vam odgovaraju i odabrati mesto za obavljanje potreba. Iako je teško suzdržavati se od maženja nove, drage životinje, nemojte ih previše dizati, povlačiti po rukama i pokazivati komšijama i prijateljima. Neki kunići se uopšte ne daju maziti , neki samo po nekim delovima tela, dok neki vole maženje.
Vreme prevedeno izvan nastambe ograničite barem prvih par dana da shvate gde je njihova teritorija. Bilo bi idealno kada bi nakon tog prelaznog razdoblja mogli i dalje biti stalno slobodni, ako već nisu u celom stanu, onda barem u jednom njegovom delu. Nakon dva-tri dana počnite ih puštati napolje u kontrolisani prostor. Nemojte ih na silu uzimati iz nastambe već ih pustite da je napuste kada to njima odgovara. Dopustite im da sami istražuju i nemojte ih naglo dizati ili spuštati.
Kunići se nikada ne dižu po rukama, jer su jedine zivotinje koje majka ne nosi u zubima. Jedino kad ih neko diže i nosi je kad ih grabežljivac hvata i tako će vaše dizanje po rukama gledati kao pretnju i teško da ćete izgraditi neki bliži i prijateljski odnos. Osim u situaciji kada treba ići kod veterinara i sl. Ali i u tim situacijama gledati da se naglo ne hvataju, i kako ih sigurno podići.
Kad se malo opuste i krenu u istraživanje po stanu, započinje trljanje bradom jer celokupnu teritoriju valja odmah obeležiti i prisvojiti. Pustite ih da trčkaraju i da sami dođu do vas. Ukoliko su u kući deca, za početak im ograničite pristup i detaljno ih uputite kako da se odnose prema njima. Dajte im vremena da vas upoznaju i da ih upoznate, jer ovo je tek početak vašeg dugog i divnog druženja.
Kako stvoriti kontakt i vezu s kunićima? Najbitnije od svega je da ništa ne forsirate, ne dižete ih i ne spuštate naglo i da pustite njih da naprave “prvi korak”. Lezite na pod i jednostavno ih gledajte. Spustite se na njihov nivo, oči u oči, i nežno im pričajte. Isprva će se bojati, praviće se da vas ne vide i istraživaće po stanu daleko od vas. Neće se približavati, ali na kraju će prevladati njihova beskonačna znatiželja.
Šuškajte nekakvom zdravom poslasticom koja će ih zainteresovati. Prvo će vas nežno dodirnuti njuškicom i pobeći. Drugi put će taj čin malo potrajati. Pustite ih, nemojte praviti nagle pokrete i ne pokušavajte da ih zgrabite. Neka slobodno njuškaju i istražuju. Odjednom će vam skočiti na leđa ili u krilo, ipak je to na visini i više stvari se vidi.
Malo po malo njihovo poverenje će rasti, osećaće se sve sigurnije uz vas i onda će krenuti poljupci. Ako imate sreće i dobijete malu “ljubilicu”, poljupci će krenuti odmah, a ako ste naleteli na tvrd orah, morate ih “zaslužiti”. Polako razvijajte odnos pun poverenja, pustite ih da vas upoznaju i da shvate da im od vas ne preti nikakva opasnost. Ponekad to traje malo kraće, ponekad duže, ali na kraju sve dođe na svoje. Treba uložiti trud, kao i u sve vredne stvari u životu, ali se u svakom slučaju višestruko isplati.
Za dalje čitanje preporučujemo vam tekstove: Kada smo spremni za kunića – naša odgovornost i dobrobit životinje i Razlika između kunića i zeca.
Kada smo spremni za kunića – naša odgovornost i dobrobit životinje