
Naučnici su konačno otkrili zašto su psi toliko druželjubivi i privrženi ljudima. Odgovor leži u genima koji su evoluirali tokom hiljada godina zajedničkog života.
Izvor: National Geographic
Studije su pokazale da su psi društveniji od vukova odgajanih u sličnim uslovima i da generalno obraćaju više pažnje na ljude i njihove komande.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Science Advances, otkrilo je interesantne rezultate: druželjubivi psi imaju mutaciju dva gena – GTF2I i GTF2IRD1.
Ovi geni kod pasa sprečavaju njihovo normalno funkcionisanje i dovode do sličnih oblika ponašanja kao kod ljudi sa Vilijamsovog sindroma – stanja koje se odlikuje prekomernom druželjubivošću, poverenjem i ljubavlju prema svima.
Biološkinja Bridžet von Holdt sa Univerziteta Vašington otkrila je da su izuzetno društveni psi nositelji varijanti ova dva gena. Nedostatak ovih gena kod ljudi izaziva Vilijamsovog sindrom, koji se odlikuje bezazlenim karakteristikama lica, kognitivnim poteškoćama i ljubavlju prema svima.
Kombinacijom genetičkih i bihevioralnih podataka, von Holdt je ustanovila da su izmene u ovom delu genoma pomogle da se vukovi preobraze u pse – životinje koje vole ljude.
Pročitajte Pas je čovekov najbolji prijatelj još od ledenog doba, jer ovaj tekst može lepo da se uklopi uz deo o evoluciji pasa i kako su se razvijali zajedno sa ljudima tokom hiljada godina.
Još jedno važno otkriće tiče se hormona oksitocina, koji igra ključnu ulogu u stvaranju emocionalne veze između pasa i ljudi.
Istraživanje iz 2015. godine pokazalo je da međusobno gledanje u oči između psa i vlasnika pokreće porast oksitocina kod obe vrste istovremeno. Ovo stvara pozitivnu povratnu spregu:
Kontakt očima → povećava nivo oksitocina.
Povećan oksitocin → podstiče još više kontakta očima i privrženosti.
Ovaj mehanizam je isti kao onaj između majke i bebe, što objašnjava zašto ljudi često osećaju toliku emocionalnu povezanost sa svojim psima.
Iako su vukovi direktni preci pasa, oni ne pokazuju istu razinu druželjubivosti prema ljudima. Razlika leži u genetskim promenama koje su se desile tokom pripitomljavanja:
Psi su zadržali „detinje“ osobine – ostaju razigrani i otvoreni tokom celog života.
Vukovi su oprezniji – prirodno izbegavaju ljude i teže su socijalizuju.
Psi traže ljudsku pomoć – kada se suoče sa problemom, češće gledaju u ljude radi rešenja.
Vukovi se oslanjaju na sebe – ređe traže pomoć od ljudi.
Pročitajte Zanimljive činjenice o psima i mačkama, jer ovaj tekst piše o razlikama i sličnostima između različitih vrsta kućnih ljubimaca i njihovog odnosa prema ljudima.
Otkad su evoluirali od zajedničkih predaka koje imaju sa vukovima, pre oko 10.000 godina, domaći psi su ljudima pomagali da pronađu hranu i štitili su ih, sve vreme prijateljski nastrojeni, zadovoljno mašući repom.
Tokom procesa evolucije, budući da su bili blizu ljudi, psi su naučili da uspostave emocionalnu vezu sa svojim vlasnicima. Prema brojnim studijama, vizuelni kontakt između vlasnika i psa dovodi do sinhronizacije neuronske aktivnosti, što omogućava životinjama da tako suptilno osete raspoloženje i stanje svog vlasnika.
Tokom mnogih vekova, selektivni uzgoj (ljudi biraju pse sa određenim karakternim osobinama i kvalitetima kao pratioce) doveo je do toga da su lojalnost i odanost genetski ukorenjene kod većine rasa.