Pas Savet veterinara

Riba na jelovniku pasa – loše i dobre strane i koja je bezbedna

10.09.2025. 12:05

Neki psi imaju veću sklonost ka ukusu ribe i vrlo je rado jedu, dok je drugi potpuno odbijaju. Ona može biti samo jedan od sastojaka ili glavni deo nutritivno izbalansirane komercijalne hrane, a može i biti deo pravilno formulisanog obroka pripremljenog kod kuće.

Piše: dr vet. med. Tamara Stanojević

Mnoge komercijalne dijete namenjene psima sa zdravstvenim problemima kao što su alergija na hranu ili nepodnošenje određenih sastojaka hrane, odnosno sa intolerancijom na hranu, sastoje se od ribe, jer se ona često smatra “novim proteinom”.

Riba kao izvor proteina se smatra novom ako je pas nije redovno jeo, pa zato postoji manja mogućnost da izazove alergijsku reakciju ili reakciju nepodnošenja. Riba je odličan izvor proteina, ima relativno malo zasićenih masti i lako se vari kada je kuvana. Takođe je dobar izvor nekoliko ključnih masnih kiselina, vitamina i minerala koji igraju važnu ulogu u održavanju zdravlja psa. Deluje da je riba idealan sastojak hrane za pse, ali, da li je to tako? Postoje određene karakteristike ribe zbog kojih se postavljaju pitanja da li je ona u potpunosti u skladu sa potrebama psa, da li je bezbedna i koliko često pas treba da je jede.

Loša strana ribe kao nutrijenta

Ono što nije dobro kod ribe kao izvora proteina je pre svega prisustvo teških metala (najčešće je to živa), zatim pesticida i antibiotika, a sve kao posledica drastičnog zagađenja voda i neodgovarajućeg uzgoja. Takođe, ribe, morske pre svega, domaćini su određenim parazitima, a mogu prenositi i neke patogene bakterije.

Trovanje živom kod pasa može izazvati: probleme sa vidom, gubitak kontrole pokreta, tremor, nekoordinisane pokrete, grčeve i neuobičajeno ponašanje.

Komercijalna hrana, uglavnom srednjeg ranga, koja sadrži ribu može sadržati i nepoželjan etoksikvin, konzervans koji često nećemo ni naći na deklaracijama komercijalnih hrana.

Riba, naročito rečna, u glavi i unutrašnjim organima sadrži enzim tijaminazu, tako da pri dužem unošenju sveže ribe, pas može patiti od nedostatka vitamina B1.

Ribe koje nisu bezbedne za pse: ajkula, sabljarka, kraljevska skuša, bela tuna (konzervirana). Ove vrste riba su obično veće i starije kada se ulove, hrane se drugim vrstama ribe tako da je bioakumulacija žive u njima na visokom nivou. Ne samo da je veća verovatnoća da će se u njihovim tkivima akumulirati kritična količina žive, već one imaju i parazite u  koži, mišićnom tkivu i unutrašnjim organima.

Dobra strana

Riba sadrži proteine visoke biološke vrednosti, pa je odličan odnos proteina i kalorija, odnosno omogućava da na jednostavan način povećamo unos proteina u ishranu psa bez previše dodatnih kalorija. Odličan je prirodni izvor omega 3 masnih kiselina (EPA i DHA), koje su vitalne za pravilan razvoj nervnog sistema, zdravu dlaku i kožu.

Omega 3 masne kiseline takođe obezbeđuju prirodnu protivupalnu komponentu što je veoma korisno za pse koji pate od zapaljenskih bolesti creva ili bolesti zglobova (artritisa). Koža ribe može biti dragocen izvor kolagena, što je posebno važno za zdravlje kostiju i kože starijih pasa. Sadrži i druge biološki vredne nutrijente: taurin, vitamine A i D, fosfor, jod, bakar, kalcijum, kalijum i gvožđe.

Ako se razmišlja o dodavanju ribe u ishranu psa ili o korišćenju komercijalne hrane koja sadrži ribu, pri odabiru se vodi računa o sadržaju hranljivih materija, ali mnogo više o prisustvu žive i teških metala uopšte. Preporučuju se mlađe, manje, ribe ulovljene u slobodi – generalno su sigurnije jer sadrže manje količine žive, nisu stigle da je natalože u organizmu, a i manje je prisustvo parazitita u njima.

Bezbedna riba: bela riba, iverak, losos, haringa, som, bakalar, lajt tuna (iz konzerve) Neki od veterinara nutricionista predlažu da se spisak bezbednih riba svede na sardine i divljeg lososa.

I, na kraju, kada uporedimo za i protiv kad je reč o ribi u ishrani pasa, ona zaslužuje da ima mesto u činiji za hranu jer ima visok sadržaj omega 3 masnih kiselina, vitamin D i esencijalne minerale i naravno visok procenat biološki vrednih, lako svarljivih proteina.


Autor
Tamara Stanojević je veterinar koji se bavi pre svega ishranom pasa i mačaka kao jednim od stubova njihovog dobrog zdravlja. Na svakoj stanici profesionalnog ali i privatnog života, trudi se da oni koji brinu o kućnim ljubimcima imaju pouzdane informacije kako bi ih što bolje razumeli i ispunili njihove individualne potrebe. Sada i kroz rad u svojoj veterinarskoj apoteci “Bg Pet” u Beogradu.