
Bez hrane, pas može da izdrži znatno duže nego bez vode, ali bez vode ne može duže od nekoliko dana, jer dehidracija vrlo brzo dovodi do ozbiljnog oštećenja organa i ugrožava život.
Tekst: magazin „Pas“; Foto: Shuterstock
Voda čini i do 75 odsto telesne mase odraslog psa, pri čemu nivo vode u organizmu zavisi od ugojenosti životinje – gojazniji psi procentualno imaju manje vode u telu. Zato i ne čudi što se ljubimci s većim apetitom često obrušavaju na činije s vodom čak i pre nego na hranu. Odlično pravilo za vlasnika glasi: ako ste vi žedni, velika je verovatnoća da je žedan i vaš pas, naročito ako je bio veoma aktivan (trčao, skakao, imao trening) ili ako su temperature visoke. Zato je na vlasniku da svom mezimcu obezbedi uvek dostupnu, svežu, čistu vodu – činija ne sme da bude prazna, a voda ustajala. O tome koliko šetnja utiče na potrebe psa pišemo i u tekstu „Koliko dugo treba da šetate psa“.
Uloga vode u organizmu
Organizam psa, kao i čovekov, da bi redovno obavljao sve svoje vitalne funkcije, mora da ima dovoljno vode. Voda je ključna za regulaciju telesne temperature (psi se ne znoje kao ljudi, već se hlade dahtanjem), varenje hrane, rastvaranje i prenos hranljivih materija, kao i za izbacivanje štetnih materija putem bubrega. Zahvaljujući vodi, hranljive materije kruže organizmom psa i snabdevaju ćelije preko potrebnom energijom, a krv zadržava odgovarajuću gustinu. Dugotrajno blaga dehidracija može dovesti do umora, glavobolje, problema sa varenjem i opterećenja bubrega, pa je zato važno da se o vodi razmišlja jednako ozbiljno kao i o kvalitetnoj hrani. Više o tome kako ishrana utiče na zdravlje ljubimca donosimo u tekstu „Pravilna ishrana ljubimaca – ključ dugog i zdravog života“.
Gube vodu dahtanjem
Unos tečnosti važan je za svako živo biće, ali kod pasa čak i više nego kod mnogih drugih vrsta. Razlog je što psi značajan deo vode gube dahtanjem (posebno leti i posle fizičke aktivnosti), ali i varenjem u crevima i sistemu za preradu hrane, kao i kroz pluća i bubrege. Kod brahiocefaličnih rasa (mops, francuski buldog i sl.) rizik od dehidracije i toplotnog udara još je veći, jer otežano disanje znači i otežano hlađenje organizma. Ovako potrošena tečnost mora da se nadoknadi, što se svakom vlasniku nameće kao jedna od prvih i najvažnijih obaveza pri nabavci ljubimca – nadohvat šape ili njuške on uvek mora da ima dovoljno pitke i sveže vode, kod kuće, u dvorištu, ali i tokom putovanja.
Potrebe variraju
Količina tečnosti koju životinja unosi varira i zavisi od više faktora. Među najvažnijima je nivo fizičke aktivnosti jer, što se pas više kreće, trči ili izvodi u šetnje, biće više žedan – aktivni psi, sportski psi i psi koji mnogo vremena provode napolju leti imaju znatno veće potrebe za vodom od mirnih kućnih ljubimaca. Potrebe pasa za tečnošću biće povećane i ukoliko u njegovoj ishrani preovlađuje suva hrana, poput mesa sušenog za poslastice ili industrijske dehidrirane hrane, jer takvi obroci sadrže svega oko 8–10 odsto vlage. Za njihovu razgradnju potrebno je više vode, pa granule, koje najčešće dajemo svojim ljubimcima, brže dehidriraju organizam i usporavaju varenje, zbog čega psi kojima su one najčešće na meniju piju više vode.
Ljubimci koji se hrane domaćom kuvanom hranom ili industrijskim namirnicama iz konzervi, koje u sebi sadrže i do 70–80 odsto vode, znatno manje kruže oko slavine i činije, jer im deo potreba za tečnošću dolazi direktno iz obroka. Važno je znati i da normalan unos vode za zdravog psa u proseku iznosi oko 40–60 mililitara po kilogramu telesne težine dnevno, što znači da pas od 15 kilograma, uz umerenu aktivnost, treba da popije otprilike 600–900 mililitara vode u toku dana. Ukoliko primetite da pas pije znatno više od preporučenog (polidipsija) ili gotovo da ne prilazi činiji, to može biti znak zdravstvenog problema (bubrezi, šećerna bolest, infekcije) i razlog za posetu veterinaru. Više saveta o tome kada je vreme za pregled potražite u tekstu „Kada je vreme za posetu veterinaru“.
Količina
Zdrav pas, prema tumačenju stručnjaka, u proseku bi dnevno trebalo da popije oko 750 mililitara vode, što odgovara umereno aktivnom psu težine oko 15 kilograma. U praksi, to može da varira – tokom leta, posle dužih šetnji ili treninga, ova količina može da bude i za 50 odsto veća, dok zimi, kod mirnijih pasa, može biti nešto manja, ali ne sme pasti ispod približno 40 mililitara po kilogramu. Kod štenaca je situacija nešto drugačija, jer se njihov organizam brže dehidrira, pa se smatra da kučence treba da unosi oko pola čaše vode na svaka dva sata, uz savet da vlasnici prate koliko vode štene pije i da vode računa da ne unese previše odjednom, kako ne bi došlo do povraćanja.
Simptomi dehidracije kod pasa uključuju suve ili lepljive desni, utonule oči, letargiju, tamniji urin i usporeno vraćanje kože u normalan položaj kada je blago povučete – to je tzv. test elastičnosti kože. Ako primetite ove znake, posebno u kombinaciji sa povraćanjem ili prolaznim gubitkom svesti, potrebno je hitno potražiti pomoć veterinara, jer teška dehidracija može biti životno ugrožavajuća.
Savet +
Kad god idete u šetnju, obavezno ponesite vodu za psa, bilo u posebnoj flašici ili u sklopivoj činiji, naročito tokom toplih dana ili dužih šetnji u prirodi. Tokom dužih šetnji psu bi trebalo nekoliko puta ponuditi da pije, ne čekajući da sam počne panično da traži vodu. Veoma je korisno naučiti psa da pije vodu iz ruke, iz mlaza sa česme ili iz creva, jer nikad ne znate kada ćete doći u situaciju da je to jedini način da mu date vodu – na putovanju, planinarenju ili u parku gde nema posuda. Ako pas voli igru u vodi, leto je odlična prilika da mu ponudite i bezbedno kupanje, uz stalnu kontrolu, o čemu više pišemo u tekstu „Letnja zabava: kako bezbedno provesti vreme sa psom pored vode“.