Da li ste ikada primetili da vaš pas postaje pažljiviji i privrženiji kada ste uplašeni? Ili da se ponaša drugačije u prisustvu ljudi koji vole pse u poređenju sa onima koji ih se plaše? Psi poseduju neverovatno razvijeno čulo mirisa – ali da li zaista mogu da “namirišu” strah? Nauka kaže: da, mogu!
Piše: Pet magazine
Nedavne studije potvrđuju ono što su mnogi vlasnici pasa već naslućivali, psi mogu da osete ljudski strah putem mirisa. Naime, kada se osoba uplaši, aktiviraju se znojne žlezde, posebno u predelu pazuha, i luče specifične hemijske signale koje psi mogu detektovati.
Jedno značajno istraživanje pod nazivom “Interspecies transmission of emotional information via chemosignals: from humans to dogs“ dokazalo je da psi, posebno labradori i zlatni retriveri, mogu da detektuju i reaguju na mirise koje ljudi luče u različitim emocionalnim stanjima.
U studiji su psima prezentovani mirisi ljudi u tri emocionalna stanja: strah, sreća i neutralnost (bez znoja). Psi su nasumično dodeljeni određenim mirisima, a njihovo ponašanje je pažljivo posmatrano – uključujući odnos prema vlasniku, strancu i uređaju koji je emitovao miris.
Rezultati su pokazali sledeće:
Psi mogu da nam pomognu da bolje razumemo sopstvene emocije. Ljudi koji žive sa hroničnom anksioznošću često nisu ni svesni da funkcionišu u režimu “bori se, beži ili se ukoči”. U takvim situacijama, pas koji je u skladu sa vašim emocionalnim stanjima može poslužiti kao signal da treba da usporite i obratite pažnju na svoje mentalno zdravlje.
Zato je važno da obratite pažnju na ponašanje svog psa – možda on zna više o vašem trenutnom stanju nego što vi sami znate.
Psi poseduju neverovatno razvijeno čulo mirisa koje im omogućava da opažaju svet na način potpuno drugačiji od ljudi. Imaju oko 300 miliona mirisnih receptora u nosu, za razliku od ljudi koji ih imaju oko 5 miliona. Pored toga, deo psećeg mozga zadužen za obradu mirisa čak je 40 puta veći u odnosu na isti deo ljudskog mozga, u proporciji sa ukupnom veličinom mozga.
Zahvaljujući tim sposobnostima, psi mogu da detektuju i najfinije hemijske promene u okruženju – uključujući i one koje nastaju u ljudskom telu. Njihov njuh je toliko precizan da mogu da nanjuše:
Zbog svega toga, psi se danas sve više angažuju ne samo u policiji i vojsci, već i u medicini i psihoterapiji. Kao terapijski psi, posebno su korisni osobama koje pate od anksioznosti, depresije, posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i drugih emocionalnih teškoća. Oni prepoznaju promene u ponašanju i fiziologiji svojih vlasnika i često reaguju pre nego što osoba i sama postane svesna da se približava kriza – tako što se ponašaju drugačije, privlače pažnju ili traže fizički kontakt.
Na ovaj način, psi ne samo da pružaju emocionalnu podršku, već postaju i prirodni biološki alarmni sistem, često bolji i tačniji od tehnologije.