
Direktor “Veterine Beograd” Budimir Grubić potvrdio je da je na Kalemegdanu za sada nepoznata osoba postavila otrov za pse, što je pokrenulo hitnu istragu bezbednosnih organa i javnost u alarm. Evo detaljnog izveštaja o ovom dramatičnom događaju koji je šokirao Beograd.
Izvor: N1 Beograd; Foto: Shutterstock
Direktor Veterine Beograd dao je otvorenu izjavu o istrazi otrovnog materijala pronađenog na Kalemegdanu. Prema njegovim rečima, otrov koji je pronađen utiče na nerve životinja, što ukazuje na specifičan tip hemijske supstance koja deluje direktno na nervni sistem pasa. Ovo nije bila obična otrovna hrana već nešto mnogo ozbilnije – hemijska supstanca rasuta po terenu.
Simptomi kod zatrovanих pasa bili su dramatični i teško vidljivi. Grubić je objasnio da otrov izaziva motoričke smetnje – spoticanje, teški hod i nemogućnost koordinacije pokreta. Kada pas konzumira ili inhalira tako nešto, nervni sistem počinje da se ponaša kao da je pod napadom, stvarajući stanja slična epileptičnim napadima. To je užasan način da se vide one životinje koje su nam dragе – bezavezno trepetaju, padaju i gube kontrolu nad svojim telom.
Ono što je najzabrinjavajuće je što je Grubić istakao da do sada nisu imali sličan slučaj. Intoksikacija otrovom putem hrane nije postojala, što znači da materijal nije bio pomiješan sa hranom već je prosut direktno po terenu. Direktor je pretpostavio da se radi o nekoj hemijskoj supstanci slično formaldehidu ili drugim hemikalijama koje se koriste u industrijskoj proizvodnji, u farbama, bojama ili lepkovima. Zemlja je upila te supstance, čineći cijeli prostor potencijalno opasnim za životinje koje šetaju kroz travu i zariju nos u tlo.
Zamenik gradonačelnika Goran Vesić se oglasio javno zbog ozbiljnosti situacije. U svojoj izjavi, on je nazvao ove čine “gnusnim” i ukazao da postoji video nadzor u tom području koji bi mogao da pomogne u pronalaženju počinioca. Vesić je jasno dao do znanja da se ovaj slučaj ne smatra samo zaštitom životinja već kao ozbiljan zločin koji zahteva odgovore.
“U tom kraju ima dosta sigurnosnih kamera, pa se nadam da će oni koji su ubili ove pse biti pronađeni. Javnost treba da bude upoznata sa svim detaljima ovog gnusnog čina.”
Vesić je dao jasan stav o tome kako društvo treba da gleda na zlostavljanje životinja. On je izjavio da je ubiti ili povrediti životinju isto što i ubiti čoveka, što je stavlja u perspektivu ozbiljnosti ovog prekršaja. To nije samo problem veterinara ili ljubitelja životinja – to je problem koji svegetina predstavlja kao društvo kada dozvoljava da se živa bića namerno truju na javnom mjestu.
Na društvenim mrežama i u medijima počele su da se pojavljuju izveštaje o tome što se zaista dogodilo. Najmanje četiri vlasnička psa su u petak i subotu uginula od posledice trovanja na Kalemegdanu. Vlasnike ovih pasa povezuje tragedija i strah – strah da njihova voljeni kućni ljubimci ne bude sledeće žrtve svega ovoga.
Vesti iz javnosti i od veterinara ukazuju na specifični tip otrova koji se ponašа kao nervni otrov, onaj koji kod životinja izaziva simptome koji podsećaju na epileptične napade, ali sa tragičnim ishodom. Kada je pas u konvulziji, a vlasnik stoji bezmocno, nema tog veterinskog intervencije koja može da ga spasi u tom trenutku. Srce psa jednostavno prestane da kuca, a mozak prestane da radi.
Iako je Kalemegdan popularna destinacija za šetanje pasa, vlasnici sada moraju da budu ozbiljno upozoreni da prate svaki korak svojeg ljubimca i da ga čuvaju od nepoznatih supstanci. To znači ne dozvoljavati psu da jede ili njuška sve što naiđe na putu, posebno ako vidite čudne fleke na terenu ili anomalije u okruženju.
Lokalni institucije i policija su aktivirane u traganju za počiniocem. Goran Vesić je svoje nadanje izrazio sa određenim optimizmom – sa više kamera u Tvrdjavi, postoji šansa da će se počinilac pronači. Ali dok se čeka pravda, vlasnike boli što nije bilo sprečavanja – što se ova situacija nije mogla sprečiti pre nego što se desila.
Ovaj incident otkriva nešto teško o društvu u kojem živimo. Kada neko namerno truje pse na javnom mjestu, to nije samo pitanje životinja – to je pitanje civilizacijske razine, etike i brige za sve živo. Mačke i psi nisu samo naši ljubimci – oni su članovi naše porodice i zaslužuju istu zaštitu kao i bilo koji čovek.
Dok se istraga nastavlja i dok se čeka pronalaženje krivca, poruka je jasna – vlasnici pasa moraju da budu maximalno oprezni kada je u pitanju gde vode svoje ljubimce. Kalemegdan je manje siguran nego što smo mislili, ali to ne znači da trebamo da se suočimo sa pasivnošću. Trebamo da prijavimo sumnjive aktivnosti, da pratimo naše ljubimce i da radimo sve što je u našoj moći da zaštitimo one koje volimo.
Pravda će se, nadajmo se, desiti. Ali prvo trebamo da osiguramo da se ova tragedija ne desi nikome drugom.