
Morski prasići potiču sa Anda u Južnoj Americi, a njihove divlji rođaci i danas žive širom kontinenta. Naseljavaju raznovrsna staništa, od vlažnih savana i šuma do sušnijih područja i polupustinja. Mogu se pronaći od Venecuele pa sve do Patagonije, ali ne nastanjuju zapadni Čile, niti područje sliva Amazona.
Iako su pojedine vrste blisko povezane sa morskim prasićima i dalje mogu videti u divljini, pripitomljeni morski prasići nastali su selektivnim odgajanjem. Uzgajivači su tokom vremena birali najpoželjnije osobine ovih životinja, pa su tako nastale brojne rase i varijante morskih prasića koje danas poznajemo kao kućne ljubimce.
Morski prasići su glodari – dakle, nemaju nikakve veze sa svinjama uprkos svom imenu. To su mali, zdepasti sisari sa skoro neprimetnim repićem, a obično su i veći od većine drugih glodara. Veoma su druželjubivi, vole društvo i u grupi imaju svoju malu hijerarhiju u kojoj najčešće dominira mužjak.
Morski prasići se često nazivaju „kevi“ (cavie), što je izraz iz južnoameričkog govornog područja. Kevi je naziv za bilo kog člana porodice Caviidae, u koju spada 14 različitih vrsta poreklom iz Južne Amerike, a neki od njih su:
Najraniji preci porodice Caviidae, kojoj pripadaju i morski prasići, živeli su pre nekoliko desetina miliona godina. Procene se kreću između 26 i 7 miliona godina. I ti preci su bili glodari, verovatno nešto krupniji od današnjeg tvora.
Smatra se da su se njihovi davni preci u Južnu Ameriku doselili iz Severne Amerike, Evrope i Azije. Tek kada su stigli na ovaj kontinent, tokom vremena su evoluirali u vrste koje danas poznajemo, uključujući i pripitomljene morske prasiće.
Iako se morski prasići koji žive kao kućni ljubimci više ne nalaze u divljini, njihove divlje vrste i dalje naseljavaju različite predele Južne Amerike, od šuma i savana do pustinja i travnjaka.
Najpoznatiji divlji „rođaci“ morskih prasića su:

Morske prasiće su prvobitno pripitomile Inke još 5000. godine pre nove ere. U 17. veku morske prasiće su u Evropu doneli španski, engleski i holandski istraživači.
Od tada, uzgajivači su se bavili odgajanjem određenih osobina, što je rezultiralo sa 13 rasa morskih prasića koje Američko udruženje uzgajivača morskih prasića danas priznaje – i stalno se dodaju novi.
Na osnovu selektivnog uzgoja, morski prasići sada imaju raznovrsne boje, šare i teksture dlake. Kraljica Elizabeta I je čak držala morsko prase kao kućnog ljubimca, utvrđujući njegovu ulogu u kraljevskim društvima kao kućnih ljubimaca i pratilaca.
Naziv „guinea pig“ je pogrešan, jer nisu iz Gvineje, a pritom su i glodari, a ne svinje. Opšte je prihvaćeno da su morski prasići delimično dobili ime po zvucima cikanja i cviljenja koje proizvode, slično svinji.
Postoje i teorije da je naziv „morsko prase“ delom nastao prema prvobitnoj ceni po kojoj se ova životinja prodavala, kao i da su brodovi koji su dolazili iz oblasti Gvineje u Evropu doneli prve primerke, pa se ime vezalo za te rute.
Morski prasići, i divlje vrste i oni koje danas čuvamo kao kućne ljubimce, najaktivniji su u zoru i sumrak. Ne kopaju sopstvene jazbine, već koriste napuštene podzemne tunele i skrovišta drugih životinja.
Tako su živeli i divlji preci morskih prasića koje su Inke pripitomile. Pretpostavlja se da je sada izumrla vrsta ili vrsta iz oblasti Montane bila osnov za prve pripitomljene morske prasiće, koji su tokom vremena uzgajani da budu mirni, pitomi i nežni.
U andskoj kulturi verovalo se i da morski prasići, naročito oni crnog krzna, imaju posebne moći i da mogu da pomognu u prepoznavanju određenih zdravstvenih problema, poput artritisa.