Mogu li psi da budu vegetarijanci? - Pet Magazine
Pas:
Mačka:
ishrana pasa
Od Nikola Nedeljković - 30/05/2018

Mogu li psi da budu vegetarijanci?

Psi se mogu prilagoditi i vegetarijanskoj i veganskoj ishrani, ali to je uvek izbor vlasnika, a ne psa. I, samo vlasnik zna da njegov pas više nema polne organe – mezimac se zbog toga ne oseća hendikepirano. Svest o tome uvek ima samo čovek, pa smo se pozabavili pitanjem koliko lična uverenja utiču na zdravlje i dobrobit životinja.

Izvor: magazin Pas, Foto: Shutterstock

U prošlom broju pisali smo o tome kako veliki broj vlasnika pasa u Americi odbija da vakciniše svoje mezimce u strahu da će dobiti autizam. Tako su svoje mezimce, ali posredno i ljude koje životno može ugroziti besnilo, izložili riziku zbog potpuno neosnovanog straha. Naime, naučno je dokazano da psi ne mogu oboleti od autizma.

Onda smo se zapitali – koliko lična uverenja i strahovi vlasnika utiču na njihove pse? Mogu li im, iako verujući da rade u njihovom najboljem interesu, zapravo naneti štetu i ugroziti zdravlje?

Sigurno vam je bar jedan muškarac objasnio da ne želi da steriliše svog mezimca jer bi mu tako „oduzeo muškost i lišio ga prirodnih nagona”. Čuli ste, ili možda poznajete vlasnike koji svoje pse stavljaju na režim vegetarijanske ishrane, jer ni oni sami ne jedu meso. Pozabavili smo se i jednom i drugom temom, ali idemo redom.

Psi vegetarijanci

Mogu li psi da budu vegetarijanci, pitali smo stručnog saradnika magazina Pas, dr vet. med. Tamaru Stanojević, stručnjaka za ishranu pasa.

– Psi se mogu prilagoditi i vegetarijanskoj i veganskoj ishrani, ali da je to njihov izbor, sigurno – ne! Pas će kao i njegov predak vuk pritrčati prvo komadu mesa, a ne kombinaciji šargarepe, graška i pirinča. Psi su se razvili kao mesojedi, ali pripitomljavanje i život pored čoveka napravili su od njih omnivore. Tačnije rečeno, više nisu striktni mesojedi. Hiljade godina ishrane mesom, ali i povrćem i žitaricama s ljudske trpeze, dovele su do malih modifikacija psećeg metabolizma u pravcu ovakve, mešovite ishrane. U našoj zemlji još uvek gledanje ljudi na vegetarijansku ishranu nije zastupljeno tako duboko i čvrsto da se kao jako unutrašnje uverenje vlasnika oslikava i na njegovog ljubimca. Uglavnom vlasnici koji su vegani ili vegetarijanci i dalje hrane svoje pse „prirodno” – ishranom koja sadrži meso i mesne prerađevine. Zato se u našoj zemlji tek od skora može pronaći komercijalna vegetarijanska hrana.

Nutritivne potrebe pasa

Prema rečima naše sagovornice, osnovni cilj ishrane je obezbediti organizmu odgovarajuću količinu energije, kao i sastojaka s gradivnom i funkcionalnom ulogom.

– Vegetarijanski obrok može zadovoljiti sve nutritivne potrebe psa. Animalni proteini mogu biti obezbeđeni proteinima iz jaja – vrhunskog, 100% biološki vrednog izvora proteina, ribe i drugih alternativnih izvora (insekti, alge), a u veganskoj ishrani pravilnom kombinacijom različitih biljaka kao izvora proteina, jer je potrebno obezbediti organizmu sve neophodne aminokiseline. U vegetarijanski ili veganski obrok potrebno je dodati i neki od multivitaminsko-mineralnih preparata – objašnjava dr Stanojević.

Konsultacija s veterinarom

Da bi pas bio zdrav, a hranjen hranom bez mesa, naša sagovornica naglašava da bi ishrana morala biti uravnoteženog sastava koji odgovara nutritivnom profilu psa (standardi AAFCO, NRC ili FEDIAF – organizacije proizvođača hrane), bilo da je u pitanju komercijalna vegetarijanska hrana ili domaća, pripremljena u konsultaciji s veterinarom.

– Naročito bi pažljivo trebalo planirati ishranu štenadi, pre svega štenadi velikih rasa, kuja u priplodu i starijih pasa. Njihove potrebe su specifične i moraju se ispratiti odgovarajućom ishranom kako ne bi došlo do deficita nekog hranljivog sastojka.

Korisni efekti vegetarijanske ishrane za pse

Kako objašnjava dr Stanojević, vegetarijanska ili veganska dijeta imaju svoje prednosti i nedostatke, što važi i za ishranu kućnih ljubimaca.

– Korisni efekti vegetarijanske ishrane pasa mogu se pronaći u mnogo više studija nego onih koje to negiraju. U SAD je 2003. godine ženka mešanac terijera proslavila 24. rođendan kao jedan od najstarijih pasa u tom trenutku u Americi. Njena vlasnica je rekla da je bila zdrava s manjim smetnjama zbog artritisa, a  glavni problem je bio gluvoća, i smatrala je da su vegetarijanska ishrana i mnogo šetnje i aktivnosti zaslužni za njen dug vek. Od osme nedelje života ova kuja je bila na vegeterijanskoj ishrani koja se sastojala od ovsa, bulgura (pšenica), šargarepe, brokolija i karfiola, s dodacima koji dopunjuju nutritivne potrebe kao što su laneno seme, lecitin, melasa, đumbir…

Obroci bez mesa

Zanimalo nas je kako izgleda jedan pseći vegetarijanski obrok?

– Veganski obrok za psa obično sadrži integralni pirinač, krompir, seme mahunarki (sočivo, grašak), suncokret, laneno seme, ulje uljane repice, šargarepu, bananu, kvasac, bobičasto voće, spirulinu, nori alge, a kao najznačajniji dodaci taurin i L-karnitin. U vegetarijanskom obroku se dodatno pojavljuju jaja, mlečni proizvodi, riblje ulje… – objašnjava naša sagovornica.

Ali opasnost postoji

Negativni efekat ovakve ishrane na zdravlje psa uglavnom je posledica neuravnotežene i nekompletne ishrane – obroka koji ili nije definisan uz pomoć veterinara ili nije kvalitetan i pouzdan komercijalni brend.

– Godine 2015. je objavljena studija u publikaciji Američkog veterinarskog udruženja (JAVMA) koja je obradila 24 komercijalne vegetarijanske hrane za kućne ljubimce. Rezultati su pokazali da najveći broj njih nije bio u skladu s propisanim minimumom hranljivih sastojaka. Mogući zdravstveni problemi su posledica nedostatka nekih od esencijalnih aminokiselina (taurina, L-karnitina), vitamina D: D3 (nalazi se u mesu), vitamina B grupe (pre svega B12 koji se nalazi samo u mesu), DHA esencijalne masne kiseline, gvožđa, kalcijuma i cinka.

Minerali i vitamini u ishrani pasa

Naša sagovornica ističe da je sastav minerala u obroku veoma značajan.

– Koliko god se trudili da raznovrsnošći sastojaka uspostavimo potreban balans  i celovitost obroka, potrebno je dodati minerale i vitamine kako bi se nadoknadili oni kojih nema dovoljno jer su prisutni pretežno u mesu. Međutim, ni tada ne možemo biti sigurni u kompletnost obroka, naročito zbog toga što pas neće brzo pokazati posledice deficita nekog od mikroelemenata. Često je za to potrebno duže vreme. Bez obzira na uverenje da nutritivno odgovarajuća vegetarijanska ishrana ne ugrožava zdravlje psa, pri svakoj primećenoj promeni zdravstvenog stanja trebalo bi reagovati odlaskom kod veterinara. Treba pripaziti na gubitak težine, promenu izgleda krzna, promene ponašanja i slično – savetuje dr vet. med. Tamara Stanojević

Zašto je meso značajno u ishrani pasa

Meso je izuzetno značajno u ishrani pasa, jer, iako se organizam psa delimično promenio, i dalje je upućen na meso kao glavni izvor hranljivih materija.

– Sastav mesa, a naročito iznutrica, sadrži sve psu neophodne aminokiseline i masne kiseline, kao i najvažnije vitamine i minerale. Sistem organa za varenje psa jeste sistem karakterističan za mesojede. Hrana se u ustima kratko zadržava, pljuvačka ne sadrži enzim zadužen za razgradnju ugljenih hidrata, a zubi su jaki kako bi kidali meso i kosti. Želudačni sok je mnogo kiseliji nego kod čoveka tako da intenzivnije razlaže hranu. Meso je odgovarajuća namirnica za ishranu pasa – lakše se i gotovo potpuno usvaja u odnosu na složenu, ugljenohidratnu biljnu hranu – zaključuje naša sagovornica.

Sterilizacija pasa

Do sada smo zaključili da vegetarijanska i veganska ishrana, uz nadzor veterinara, ne narušavaju zdravlje pasa. Ali, šta je s vlasnicima koji su protivnici sterilizacije? Da li i koliko ovakav stav može ugroziti najbolje četvoronožne prijatelje?

– To jeste prilično poguban, iracionalan stav. Svaki vlasnik psa snosi deo odgovornosti za uvećanje, odnosno smanjenje populacije napuštenih životinja, a naročito za zdravlje i dobrobit svoje. „Večna” dilema da li sterilisati/kastrirati svog ljubimca ili ne, pretvara se u stav „to nije prirodno”. Odgovor je – da, naravno da nije prirodno, ali šta je to što je prirodno? Sa stanovišta prirode – prirodno je da se kuja pari za vreme svakog teranja, da donese na svet pet do sedam mladunaca od kojih će preživeti samo najjači, i da posle nekoliko godina takvog života ugine od posledica iscrpljenosti. Ukoliko u međuvremenu dobije neku od bolesti reproduktivnih organa, može umreti, jer je to prirodno. Preživeli mladunci će nastaviti ciklus i opstanak vrste je obezbeđen – da je pas zaista u prirodi, ali nije. On živi u gradu sa čovekom, i njegovo okruženje čine građevine, asfalt, beton, pomalo trave i poneko drvo. Pas se maksimalno prilagodio ovom okruženju, ali njegov opstanak zavisi od čoveka koji mu obezbeđuje hranu, vodu, sklonište, pa je u obavezi da vodi računa i o njegovom nagonu koji obezbeđuje opstanak vrste. Pas kao vrsta nije ugrožen, naprotiv. Ima i previše napuštenih pasa koji pate i čovek mora da zaustavi patnju neželjenog potomstva koje nikad neće osetiti toplinu doma – objašnjava Milica Ranković iz Udruženja za zaštitu životinja i razvoj građanske svesti „Feniks”.

Prednosti sterilizacije

Naša sagovornica ističe da je važno da ljubimac bude sterilisan/kastriran kako bi se izbegle bolesti reproduktivnih organa, uznemirenost i ciklično menjanje raspoloženja i ponašanja u zavisnosti od delovanja hormona. Kad toga nema – život im je kvalitetniji.

– Isto važi i za napuštene (gradske) pse. Ova hirurška intervencija omogućiće gradskom psu da izbegne ogromnu patnju koju doživljava u vreme parenja, trudnoće i odgajanja mladih koji užasno pate u uličnim uslovima. Smrt od gladi, bolesti, automobila i čovekovog zlostavljanja jesu pratioci života na ulici. Često čujemo da je dovoljno da životinju volite i da je time ispunjeno sve što je potrebno. Ljubav jeste preduslov da uzmete životinju, ali ljubav nije dovoljna da joj obezbedi dobar i kvalitetan život. Potrebno je puno toga znati, informisati se i edukovati o ponašanju i potrebama životinje koju želimo da udomimo. Ljudi se mnogo više informišu kad kupuju kola ili telefon nego kad uzimaju živo biće. Vlasnici zaboravljaju da njihov ljubimac nije čovek i projektuju svoje mišljenje i stavove o seksualnosti na njega. Ovde ubedljivo vode muškarci kad su u pitanju ljubimci muškog pola, i oni jednostavno ne pristaju da se njihov ljubimac kastrira.

Ženke

Situacija je ipak malo drugačija kad su u pitanju ženke.

– Mada i oko tog pitanja postoji jedan prilično „nezgodan” stav u vezi s trudnoćom, porođajem i odgajanjem mladih, a to je „dobro je da bar jednom ima mladunce i oseti čari materinstva” ili „ona je divna majka, šteta je da nema još dece”.  Ovakvi i slični antropocentrični komentari su krajnje iracionalni i moramo podsetiti vlasnike da pas ne zna da li je sterilisan/kastriran ili nije, kao ni da li ima polne organe ili nema. Životinja se zbog toga ne oseća ni loše ni dobro, ne oseća se manje ili više vredno ili hendikepirano. Svest o tome ima čovek – naglašava Rankovićeva.

Štenci

Neretko vlasnici koji ne žele da sterilišu svoje pse napuštaju njihove mladunce.

– Ostavljaju ih pored kontejnera, u ulazima zgrada, u parku, na dečjem igralištu… na mestima gde prolaze ljudi, u nadi da će ih neko uzeti. Na taj način svoju obavezu nameću slučajnom prolazniku. Ukoliko ih niko ne spase, mladunci nemaju šansu da prežive. Da li je ovo prirodno? Primenjujući sterilizaciju/kastraciju izbegavamo posledice koje kvalitet vlasničkih pasa smanjuju za više od 80 odsto, a napuštenih za 100 odsto.

Manjak informacija

I za kraj, našu sagovornicu pitali smo u čemu „čuči” izvor ovakvog načina razmišljanja?

– Manje je vlasnika s ovakvim stavovima nego pre nekoliko godina, ali još uvek ima onih koji su u dilemi, ili imaju predrasude. Pitaju se da li je sterilizacija/kastracija dobra za njihovog ljubimca, plaše se da će se promeniti, udebljati i postati nezainteresovan za događanja oko sebe. Iskustvo mi pokazuje da je suština problema u neznanju. Oni vlasnici koji su se potrudili da se informišu i edukuju o temi – nemaju ovaj problem. Zato ih i mi iz udruženja stalno edukujemo. Da, ljubimac će se ugojiti, ali ako mnogo jede, a ne ako je sterilisan/kastriran; i da, biće nezainteresovan, ali za ženke u teranju – naglašava Rankovićeva.

Sterilizacija i zdravlje

Osim što predstavlja najefikasniji način borbe protiv napuštanja, sterilizacija/kastracija je najbolja prevencija bolesti reproduktivnih organa, objašnjava Milica Ranković.

  • Tumori mlečnih žlezda, materice i testisa, kao i gnojna upala materice (pyometra) u većini slučajeva su smrtonosne ukoliko se ne otkriju na vreme.
  • Stanje lažne trudnoće (pseudograviditet) koje u velikom broju slučajeva prethodi pojavi tumora i piometre, a javlja se kod nesterilisanih kuja koje se nisu parile ili su se parile ali nisu ostale gravidne, takođe će se izbeći sterilizacijom.
  • Promena koja se javlja kod sterilisanih jedinki donosi veliko olakšanje i za ljubimca i za vlasnika – nema promena ponašanja pred teranje, za vreme teranja i posle teranja, nema uznemirenosti i nervoze, nema pokušaja bekstva, izvlačenja iz ogrlice, depresije koja se javlja posle teranja, a s kojom dolazi lažna trudnoća sa svojim posledicama kao što je nadutost, pojava mleka i mastitis, sakupljanje igračaka i briga o njima kao da su potomstvo.
  • Mužjaci koji osete miris ženke u teranju nervozni su i uznemireni, u stanju su da pate danima, da ne jedu i da pobegnu iz kuće u potrazi za vlasnicom mirisa.

Haskiji pod lupom

Studija koja je obuhvatila 12 pasa rase sibirski haski koji su učestvovali u trkama saonica sprovedena je 2009. godine.

– Ovo je vrlo zahtevan sport za pse, tako da su njihove energetske potrebe vrlo velike. Pola grupe je hranjeno komercijalnom hranom za aktivne pse (sa 43% živinskog mesnog brašna), a druga grupa je hranjena hranom u kojoj je meso zamenjeno kukuruznim glutenom i sojinim brašnom. Psi su hranjeni 16 nedelja na ovaj način, a tokom ovog perioda deset nedelja su se takmičili. Zdravstveni pregled je pokazao da su svi psi bili u odličnoj kondiciji, bez bilo kakvih pokazatelja nutritivnog deficita – kaže dr vet. med. Tamara Stanojević.

Kada nedostatak mesa pomaže

Vegetarijanska ili veganska ishrana mogu biti rešenje nekih zdravstvenih problema kod pasa.

– Pre svega je to alergija na određene sastojke hrane, uglavnom na govedinu, piletinu ili jagnjetinu. Zatim, stvaranje kamenca u bubrezima, bolesti jetre i problem zapaljenskog procesa na crevima – objašnjava dr vet. med. Tamara Stanojević.