
Treba li psima davati konjetinu? Zagovornici ove namirnice u činiji ljubimaca tvrde da je reč o kvalitetnom mesu velike nutritivne vrednosti. Ipak, dobar deo ljubitelja životinja protivi se ishrani pasa konjetinom. Odgovor na ovo pitanje nije jednoznačan, već zavisi od nekoliko faktora.
Izvor: Magazin Pas, Foto: Shutterstock
Konjsko meso je poželjno u ishrani pasa, ali samo u precizno određenim “dozama” i pod uslovom da je potpuno ispravno, pregledano i s odobrenjem i za ljudsku upotrebu. Ovo je u najkraćem rezime odgovora na dileme velikog broja vlasnika pasa koji se pitaju da li svom ljubimcu da serviruju konjetinu.
Pitanje korišćenja ove vrste mesa redovno je u raspravama vlasnika i ljubitelja životinja. Argumenti su različiti, iskustva manje-više slična, ali brojnih tumačenja i ličnih viđenja odgovora na ovo pitanje ne nedostaje.
Razloga je, grubo rečeno, dva. Prvi leži u svojevrsnom tabuu koji je u vezi s korišćenjem mesa konja u ishrani, najpre ljudi, a potom i životinja. Setimo se samo afere koja je tresla Veliku Britaniju kad je otkriveno da je ova vrsta mesa mešana s junetinom u hamburgerima prodavanim u jednom uglednom lancu restorana brze hrane na Ostrvu. Anglosaksonska kultura konja doživljava kao simbol plemenitosti i dostojanstva, a ne kao hranu.
Tragove ove vrste tabua srećemo i u Srbiji. Bez obzira na cenu, konjetina je izuzetno retka i na našim trpezama. Njeno spremanje za ljudsku ishranu nema utemeljenje u tradiciji i navikama i povezano je gotovo samo za, srećom, retke periode krajnje gladi i borbe za goli život.
Upravo tu leži drugi razlog zbog koga je korišćenje konjskog mesa česta tema među vlasnicima pasa. Konjetina važi za izuzetno hranljivu namirnicu, koja garantuje visok nivo pre svega proteina, ali i gvožđa i vitamina B.
Ova kombinacija garantuje rast mišićne mase i povećani nivo energije životinje u odnosu na druge vrste mesa iz psećeg menija. Veliki broj vlasnika pasa ima sasvim dobra iskustva s ovom namirnicom. Oni koji su rešili da neke druge vrste mesa zamene konjskim, dele utisak da pas hranjen dobro odmerenim ovako ojačanim obrocima postaje snažniji, srčaniji i živahniji.

Svaka vrsta mesa ima svoje dobre i loše strane:
Svinjetina – Najčešće korišćena, ali ima neuporedivo veći procenat masti i znatno je teže svarljiva. Ako se ne napravi pravilan odnos belančevina i masti u obrocima, ljubimac lako može da se suoči s brojnim zdravstvenim problemima poput gojaznosti, pankreatitisa ili drugim sličnim oboljenjima.
Juneća meso – Nije prezasićeno mastima, ali je siromašno pojedinim veoma važnim aminokiselinama i mineralima.
Konjska meso – Puna korisnih proteina, a istovremeno bez masti, posebno štetnih, i holesterola. Procenjuje se da se u odnosu na svinjsko meso u konjetini nalazi između tri i pet puta manja količina masti, što je svrstava u najuži krug posnih mesa.
Konjetina je gotovo nezamenljiva kod dijeta zbog alergijskih oboljenja, a izbor na nju pada zbog malog broja potencijalnih alergena, posebno u slučaju životinja koje je ranije nisu imale u ishrani. Alergije pasa su česti problem, pa konjetina predstavlja bezbednu alternativu za pse sa osetljivim stomacima.
Problem s konjskim mesom koji se najčešće pominje u razmeni argumenata “za” i “protiv” jeste njegov kvalitet, na koji se gleda s velikim dozama sumnje.
Često se čuje da se konji u Srbiji ne uzgajaju za ishranu, što znači da se meso javlja samo kao nusproizvod. Ova činjenica u kombinaciji s polušapatom koji kaže da u vitrine mesara dospeva uglavnom meso starih i eutanaziranih konja, često prethodno lečenih različitim lekovima, čini da se i u slučaju ishrane kućnih ljubimaca otvori pitanje kvaliteta i porekla hrane koju kupujemo na tržištu.
Posebno zabrinjavaju glasine da je konjetina koja je dostupna u prodaji često kontaminirana teškim metalima, što se dovodi u vezu s načinom ishrane konja, ali i njihovim metabolizmom. Probijanje dozvoljenih limita verovatnije je u slučaju starijih životinja, u čijem se telu tokom života gomilaju toksini različitog porekla, koji su štetni za druga živa bića.
Mogućnost za oboljenja povećava se korišćenjem ovakvih namirnica, a rizik od bolesti čini da najveći broj vlasnika pasa od konjskog mesa prosto okreće glavu. Treba imati u vidu i da konjetina ima specifičan, blago kiselkasti ukus, i da pojedini psi ne žele da je uzimaju.
Veterinarska struka o ovom pitanju decidirano se ne izjašnjava. Vrednosti ove, kao i drugih vrsta mesa, naravno niko ne spori, ali se za standard uzima da je potpuno ispravna za ljudsku i ishranu životinja.
Dr Jasmina Anđelić, veterinar iz ordinacije Jasvet, kaže: “To je preduslov koji bi trebalo da važi apsolutno kod svih namirnica koje dajemo životinjama. Konjsko meso je vrlo hranljivo, i njegovim mešanjem s drugim vrstama mesa i dodacima poput povrća, voća, jaja i žitarica, postižu se odlični rezultati u opštoj kondiciji pasa.”
“Kako ova vrsta mesa ima veću nutritivnu vrednost, najvažnije je pitanje količine unosa, što treba odmeriti s veterinarom. Iz tog ugla zaista se ne može reći da konjetini nema mesta u ishrani pasa. Argumenti koji se tiču njegovog sumnjivog kvaliteta više su pitanje za inspekcije i službe koje kontrolišu kvalitet namirnica u prodaji.” Anđelićeva podseća da na tržištu postoji puno konzervisane hrane na bazi konjskog mesa stranih proizvođača, koji garantuju njen kvalitet.
Konjsko meso može biti korisan izbor u ishrani vašeg psa, ali sa nekoliko važnih rezervi. Kvalitet mora biti garantovan, količina pažljivo odmeren sa veterinarom, a primena kontinuirana i pažljiva. Za pse sa specifičnim alergijama ili osjetljivim stomacima, konjetina može biti pravo rešenje. Međutim, bez garantovanja kvaliteta i bez konsultacije sa veterinarom, bolje je izbjeći ovu namirnicu.