Kada posmatramo domaće mačke i afričke divlje mačke, na prvi pogled deluje da nemaju mnogo dodirnih tačaka, jer većina ljudi povezuje divlje mačke s lavovima ili gepardima, ali u stvarnosti postoje značajne sličnosti.
Piše: Pet magazine
Afrička divlja mačka (felis silvestris lybica) poreklom je sa Bliskog istoka, gde je prvi put pripitomljena pre oko 9.000 godina, prvenstveno u cilju suzbijanja glodara i lova na ribu i ptice u starom Egiptu. Kasnije su je preneli u Evropu, Aziju i Severnu Ameriku, gde je postala deo ljudskog života. Selektivni odgoj mačaka relativno nov, od pre 150 godina ljudi su počeli da uparuju različite rase radi postizanja željenih osobina.
Kada je reč o izgledu, afrička divlja mačka ima peščano smeđu do žuto-sivu boju, sa crnim prugama na repu, narandžastim ušima i stomakom, belim prstenovima oko očiju i crnim prstenovima oko repa i nogu, što joj omogućava kamuflažu u različitim životnim sredinama. U pogledu veličine, ona meri od 45 do 76 centimetara u dužinu, sa težinom od 2,8 do 6,2 kilograma, što je nešto više od prosečne domaće mačke i sličnije većim rasama poput abisinske ili bengalske. Ove životinje su vitke, snažne i često u vrhunskoj fizičkoj kondiciji, zahvaljujući aktivnom načinu života u divljini.
Afričke divlje mačke odlikuju se dugim nogama u odnosu na ostatak tela, što im pruža prednost pri trčanju, skakanju i penjanju na drveće, dok većina domaćih mačaka, iako sa kraćim nogama, ipak pokazuje slične aktivnosti poput jurenja insekata, skakanja i penjanja na visoke predmete. Zato je važno da podstičete vašu mačku kroz igre koje poboljšavaju njenu okretnost, jer to stimuliše njen um i telo, te jača njene prirodne instinkte.
Šape afričke divlje mačke imaju kandže koje koriste za penjanje i lov, a kod domaćih mačaka je preporučljivo obezbediti im grebalice i horizontalne površine za grebanje kako bi sačuvali nameštaj.
Zenice im se sužavaju ili šire u zavisnosti od doba dana ili uzbuđenja. Brkovi su im slični domaćim mačkama i koriste se za komunikaciju, procenu prostora i orijentaciju u okruženju. Uši, koje imaju narandžastu boju i karakterističan oblik, vrlo su osetljive i mogu se rotirati kako bi detektovale predatore i plen, pokazujući emocionalno stanje na osnovu položaja. Rep, koji je duži od repa domaće mačke, pomaže u održavanju ravnoteže tokom penjanja i lova, a njegovo kretanje i položaj takođe odaju raspoloženje životinje, baš kao i ostali izrazi lica i tela.
Pored već navedenih razlika, važno je napomenuti da afričke divlje mačke imaju snažniji i vitalniji genetski kod, što ih čini otpornijima na bolesti koje često pogađaju domaće mačke, poput babezioze i drugih parazitskih infekcija. Takođe, njihovo ponašanje je uglavnom usmereno na preživljavanje u divljini, što znači da su znatno opreznije i agresivnije u kontaktima s ljudima, dok su domaće mačke, posebno one koje su odgajane u zatvorenim prostorima, često znatno društvenije i manje sklone agresiji.
Afričke divlje mačke imaju jači instinkt za lov i suživot u složenim ekosistemima, što ih čini izuzetno prilagodljivim za preživljavanje u prirodi, dok su domaće mačke usavršile svoje osobine kroz selektivni odgoj, što ih čini manje samostalnim i više zavisnim od ljudske brige. Osim toga, njihova genetika je znatno raznovrsnija i složenija od one kod domaćih rasa, što se odražava i na njihov izgled, ponašanje i otpornost, dok su domaće mačke često rezultat ciljanog odabira i genetske homogenizacije.