
Kada je pre nešto više od dve nedelje Džil Hiks iz američkog Tenesija krenula na večeru s prijateljima, na putu je pronašla mače. Odnosno, u prvom trenutku je pomislila da je reč o mačetu. Ali šta se desilo nakon što je dovela “mače” kući bilo je daleko od običnog – pronašla je divljeg risa kojeg je trebalo da spasava.
Izvor: B92.net/ljubimac, Foto: Facebook (Jill Masengale Hicks)
“Prvo sam mislila da se radi o zecu jer je životinja bila toliko pufnasta,” ispričala je Džil za sajt “The Dodo.” Kada se približila i bolje pogledala, videla je da je ipak u pitanju mače, pa je životinju ponela sa sobom. To je bio prvi korak u nizu događaja koji su doveli do jednog od najneobičnijih spasilačkih scenarija.
Međutim, Džil nije bila sigurna da li postoji više napuštenih mačića u blizini. “Mislila sam da ih je neko ostavio pa sam dozivala ‘mac, mac’.” Mače koje je ostavila u automobilu počelo je da se penje po njoj. “Morala sam nekoliko puta da stanem kako bih ga smirila, a na kraju mi je ostao u krilu do kuće,” ispričala je Džil. To je signal da je stvar ozbiljnija nego što je izgledalo.
Kada je mače smestila u garažu, Džil se vratila na večeru. Na Fejsbuku je objavila njegovu sliku i pitala da li bi neko želeo da ga udomi. Komšinica je svratila do nje i pitala da li bi mogla da pogleda mače. “Mislim da se radi o divljoj mački, nalik risu,” rekla je komšinica zaprepašćenoj Džil.
Kada su ga bolje pogledale, pokazalo se da je komšinica u pravu. “Odao ga je rep,” ispričala je Džil. “Odmah sam primetila da ima kraći rep, ali nisam bolje pogledala pre nego što sam krenula na večeru. Postoje mačke s kraćim repovima, ali ovaj je imao šiljast vrh i belu tačku.” To je bio jasan znak – životinja koju je prikuprila nije bila obična domaća mača.
Važno je razumeti šta je Džil zapravo pronašla. Divlje mačke kao što su risovi nisu pripitomljenije domaće mačke. Prema istraživanjima, divlje mačke su poznate po tome što umeju da formiraju male kolonije, ali su po prirodi oprezne i sklone da izbegavaju ljude. Međutim, one su i dalje savršeno sposobne za preživljavanje u divljini i retko se vraćaju životu na otvorenom.
Riješeni problemi oko udomljavanja nisu bila samo zaborav na Fejsbuku. To je bila ozbiljna situacija u kojoj je mlade divlje životinje trebalo da se prosledi sa sigurnosnim merama, veterinarskom negom i izgovorom sa stručnjacima.
Idućeg dana Džil je kontaktirala Udruženje za spasavanje divljih životinja “For fox sake” (Za lisice), koji su preuzeli životinju. Ovo je bio ključni potez jer je pokazalo da je Džil razumela ozbiljnost situacije – ovo nije bila običnog mača koja može biti udomljena u domu.
Procenjuje se da se radi o ženki staroj sedam nedelja. Udruženje je nazvalo je Arven. U Udruženju će biti do proleća kada će je pustiti u divljinu – što je pravi cilj. Nije rečeno “biće raspodijeljena za udomljenje” ili “biće sokupljena sa drugim divljim mačkama.” Rečeno je jasno: biće vraćena prirodi, tamo gde pripada.
Ova istorija je važna iz više razloga. Prvo, pokazuje kako obični ljudi mogu da rade na zaštiti životinja – Džil nije trebala biti stručnjak da vidi da je mačka u nevolji i da je podigne. Drugo, pokazuje koliko je važno znati kada liporoznovati razliku između domaće mačke i divljeg bića.
Često se u medijima ističu priče o udomljavanje divljih životinja ili o pokušajima da se učine “kućnim ljubimcima,” ali to može biti opasno kako za životinju tako i za ljude. Kao što su objasnili u “For fox sake” – divlje mačke trebalo da budu u prirodi, čak i ako su male i čini se “prijatne.” To nije nikakva mržnja prema životinjama – to je ljubav prema njima, jer je divljem životinju ponuđen jedini pravi dom koji može imati: priroda.
Divlje mačke, naročito male kao Arven, imaju instinkte i potrebe koje domaće mačke nemaju. Nisu evolutivno formirane za život sa ljudima. Mogućnost formiranja malih kolonija ili ponekad mirnog držanja ne čini ih prikladnim za kućne uslove. Arven će u proljeće biti vraćena prirodi gde će moći da slijedi svoje prirodne instinkte, da lovi, da se kreće slobodno i da živi tako kako je njena vrsta životinjska nastanjena da živi.
Priča o Džil i Arvenu je priča o spasavanju, ne o udomljenju. To je priča o tome kako prepoznati kada se radi o divljoj životinji i šta je pravo spasavanje – vraćanje životinje prirodi, a ne pokušaj da se učini “njena” kroz udomljavanje.
Često kažemo da “spasavamo” životinje kada ih udomljavamo. To je važno za domaće mačke i pse. Ali za Arvena, pravo spasavanje je to što će biti vraćena tamo gde pripada – prirodi koja ju je stvorila.