Škotski ovčar: Heroj našeg detinjstva - Pet Magazine
Pas:
Mačka:
skotski ovcar
Od Nikola Nedeljković - 02/07/2018

Škotski ovčar: Heroj našeg detinjstva

Dovoljna je jedna reč da opiše ovu rasu. Lesi. Do te mere je veliki uticaj te pseće junakinje (Lesi je ženka, ne zaboravite) da je širom sveta rasa poznatija po njenom imenu nego po originalnom nazivu.

Izvor: magazin Pas, Foto: Shutterstock

Lesi, čuveni pas iz romana, televizijskih serija i filmova toliko je postao deo naših odrastanja i životâ da ne postoji šansa da na ulici vidite škotskog ovčara i da prva stvar koju pomislite (ili još češće – uzviknete) ne bude: „Vidi ga, Lesi.” Do te mere je veliki uticaj te pseće junakinje (Lesi je ženka, ne zaboravite) da je širom sveta rasa poznatija po njenom imenu nego po originalnom nazivu.

Poreklo škotskog ovčara

Ali, hajde da se vratimo na početak. Škotski ovčar (na engleskom poznatiji kao Rough Collie ili samo koli) i njegov kratkodlaki rođak potomci su ovčara koji su živeli u Škotskoj i Velsu.

Škotska varijacija bio je krupni, snažni, čak i agresivni pas koje je čuvao ovce po tamošnjim vrletima. Njegov velški rođak radije je čuvao koze, bio je manji i mirniji, sasvim pitom i prijateljski nastrojen.

Prelomni trenutak za stvaranje rase došao je krajem industrijske revolucije, kad je čuvanje pasa postalo svar mode, a ne više potrebe. Pas je postao saputnik i modni detalj, a rani uzgajivači počeli su da ukrštaju škotske ovčare s ruskim borzojom, kako bi dobili glavu koja bi izledala „plemenitije”, što danas jeste jedna od fizičkih odlika ove rase.

Drugi važan moment bio je onaj kad je kraljica Viktorija ugledala jednog pripadnika ove rase i na prvi pogled se zaljubila. Kad je kraljica nabavila škotskog ovčara, bilo je sasvim jasno da će od tada svako u Engleskoj ko drži do svog društvenog statusa želeti takvog psa.

Promenjen izgled škotskog ovčara

Uzgajanje za izložbe drastično će u narednim decenijama promeniti izgled ove rase. Šezdesetih godina to je bio mnogo viši pas nego danas. Raniji pripadnici rase takođe su imali robusniju građu i bili u stanju da pređu i do 160 kilometara za dan. Danas, posebno u Velikoj Britaniji, koli gotovo da se uopšte ne koristi kao radni pas, dok se u Americi ipak zadržao na farmama.

Popularnost Lesija

Iako je njihova popularnost u stalnom porastu još od druge polovine devetnaestog veka, pravi bum ova rasa doživela je posle objavljivanja romana Erika Najta 1940, a tri godine kasnije i filma „Lesi se vraća kući”. Lik Lesi verovatno je inspirisan njenom imenjakinjom iste rase iz priče „Polubraća” Elizabet Gaskel, koja je objavljena još 1859. godine.

Reč je o sentimentalnoj kratkoj priči u kojoj škotska ovčarka Lesi, koju voli jedino njen mladi gazda, na kraju postane heroj čitave porodice. Kako bilo, malo ko je mogao da pretpostavi da će Lesi uskoro postati ikona, njeno ime sinonim za rasu, a škotski ovčar prva ideja o psu za nekoliko generacija.

Gotovo da nema deteta koje je odrastalo u drugoj polovini dvadesetog veka koje nije poželelo da ima svoju Lesi.

Lesi na TV ekranu

Prvi pas koji je igrao Lesi na filmu bio je mužjak, Pal. Ovaj pas je uskoro po želji svog vlasnika i trenera Ruda Vederveksa „usvojio” umetničko ime Lesi, snimio još šest filmova, a potom postao zvezda vašara, rodea i drugih opštenarodnih skupova i veselja na kojima je izvodio trikove i razonodio posetioce.

Pal je imao čitav niz nasledinka koji su glumili Lesi, pre svega u dugovečnoj i veoma uspešnoj seriji “Lesi” koja se emitovala od 1954. narednih čak devetnaest godina. Lik Lesi osvojio je radio, televiziju, film, igračke, stripove, crtane serijale i sve medije kojih možete da se setite.

Poslednji (za sad) film o Lesi snimljen je 2005. Godine, i po dugovečnosti je stavlja u red s večnim herojima poput Džejmsa Bonda.

Zbog svega toga, može se reći da je škotski ovčar umnogome pas koji je obeležio dvadeseti vek.

Izgled i standard rase škotski ovčar

Veličina i težina škotskog ovčara varira u zavisnosti od toga da li uzgajivači prate američke ili britanske standarde. Obično se uzima da je standardna visina za mužjaka od 55,8 do 66 centimetara, dok su ženke u proseku niže za pet centimetara. Težina se kreće u rasponu od 20 do 34 kilograma, u Americi i do 50.

Lesi ima karakterističnu glavu i njušku koja je zaobljena, nikad četvrtasta. Oči su srednje veličine i oblika badema. Uši bi trebalo da budu poluuspravljene s gornjom trećinom presavijenom nadole. Česti su primerci s ušima koje se ne savijaju „pravilno”.

Koli može imati različite nijanse krzna. Najčešća je ona po kojoj prepoznajemo Lesi, a koju Englezi zovu „sable”, što je zapravo čitava paleta nijansi od svetlozlatne, preko mahagonija do zlatne osenčene crnom. Na srpskom zapravo ne postoji pravi izraz za ovu boju, pa odgajivači često koriste originalni naziv.

U drugoj varijanti su trobojni, preovlađujuće crni sa zlatnim oznakama na licu i nogama, i belinama na grudima, vratu i šapama. Najređi su u „blue merle” varijanti, što zapravo i nije boja već specifična šara koja uključuje srebrnasto-plave nijanse sa crnim detaljima. Takvi primerci često imaju plave oči.

Karakter škotskog ovčara

Za razliku od svojih gorštačkih predaka, škotski ovčar danas je pas koji ne pokazuje nervozu i agresiju i generalno je dobar s decom i drugim životinjama. Iako su srednjeg ili velikog rasta, mogu da žive i u malim stanovima zbog svog mirnog temperamenta.

Poput drugih ovčara i stočarskih pasa, i škotski ovčari mogu da budu prilično glasni i ponekad ih je teško naučiti da ne laju. Instinkt za gonjenjem i okupljanjem stada (ili porodice ako nema stada) kod nekih takođe može da bude veoma jak, dok su drugi sasvim mirni.

Koli je veoma odan, odličan porodični pas, zaštitnički nastrojen ali retko agresivan preko granice lajanja i vizuelne pretnje. Obično su odlični sa decom, ali moraju da budu dobro socijalizovani i trenirani. Željni su učenja i najbolje reaguju na blag pristup u obuci.

Nega i zdravlje škotskog ovčara

Ako živi napolju, lesiju morate da obezbedite dovoljno vremena da se aklimatizuje i navikne na nisku temperaturu i obavezno zaklon od hladnoće i vetra. Podrazumevaju se kvalitetna hrana i voda koja nije smrznuta. Ovi psi uživaju u igranju s decom u snegu tokom zimskih meseci. Kad vlasnik nije tu, oni čuvaju imanje, a prema maloj deci su po prirodi zaštitnički nastrojeni.

Škotski ovčar je generalno otporan i dobrog zdravlja, ali ipak ima zdravstvenih problema koji mogu biti urođeni pripadnicima ove vrste. Pripadnici ove rase uspešni su u sportovima i takmičenjima za pse poput agilitija ili nadmetanja u gonjenju stoke. Dobri su kao vodiči za slepe, psi za potragu i spasavanje i terapeutski psi.

Životni vek

12 do 15 godina

Težina

mužjaci 20 do 34 kg

ženke 16 do 29 kg

Visina:

55,8 do 66 cm

50,8 do 61 cm

Boje

razne nijanse zlatne i braon

trobojna varijanta (crno, belo i zlatno)

blue merle