Crv zbog kojeg plaču psi - Pet Magazine
Pas:
Mačka:
ocni crv kod pasa
Od petmagazine.rs - 22/06/2020

Crv zbog kojeg plaču psi

Parazit koji se hrani suzama sve prisutniji i na našem terenu, izaziva konjuktivitis, crvenilo, krmeljive oči, a u najtežim slučajevima i slepilo.

Izvor: magazin „Pas“, Foto: Shutterstock

Krmeljive oči, pojačano suzenje, crvene beonjače, svrab i natečeni treći kapak gotovo su sigurni pokazatelji da se u oko vašeg psa uselio opasan parazit. Donedavno relativno retka bolest, pod stručnim  imenom pseća telazioza, prisutna  je i na našem podneblju.  Govorimo o očnom crvu, zoonozi koju uzrokuje Thelazia callipaeda.

Simptomi pseće telazioze

Kod zaraženih ljubimaca, bilo da govorimo o psima ili mačkama obavezno dolazi do pojačanog suzenja i konjunktivitisa, keratitisa, oteknuća očnog kapka, a u najtežim slučajevima i slepila. A može se preneti  i na čoveka pa se tada najčešće žalimo na prisustvo  stranog tela u očima i jake poremećaje vida. Zbog toga što mi umemo da se požalimo, komplikacije su veoma retke, ali kada je reč o našim psima, situacija je daleko ozbiljnija.

Bolest je opasna samo ukoliko se ne otkrije na vreme i ukoliko odmah ne preduzmemo adekvatnu terapiju. Pošto parazit živi uglavnom ispod trećeg očnog kapka, nemoguće ga je otkriti bez zavrtanja očnog kapka, a onda se on može izvaditi mehaničkim putem, ponekad u lokalnoj, ali ponekad i u totalnoj anesteziji.

Očni crv je stigao sa Orijenta

Očni crv je uglavnom bio nastanjen u Aziji, naročito u Indiji, Kini, Rusiji, Japanu… pa mu je stoga drugo ime orijentalni očni crv. U Evropi je relativno novi stanovnik gde se spominje poslednih dvadesetak godina i to u Italiji, Francuskoj, Švajcarskoj, Španiji, a od pre nekoliko godina stanovnik je i Balkana.

Kao odrasli crv parazitira u oku pasa, mačaka, ali i kod divljih životinja— lisica,vukova,zečeva…

U početku su mahom obolevali psi koji borave u seoskim područjima i tamo gde ima stoke, i to zbog toga što su tu bile prisutne  voćne mušice (Phortica variegata) koje se hrane proteinima iz suza.

Očni crv sisa suze

ocni crv sisa suze

One, naime, sisajući suze i očni sekret unesu jaja i larve parazita koja u njoj sazrevaju te ponovnim  sisanjem suza prenese infektivne larve na pravog domaćina koje se transformišu u odraslu jedinku. Danas su, zbog ovog nimalo naivnog parazita, jednako ugroženi i gradski psi..

Veterinari nam objašnjavaju da su prenosioci bolesti insekti, uglavnom muve i sitnije mušice:

  • Crv se prenosi mušicama koje se hrane suzama i očnim sekretom čoveka, konja, krava, ili pak drugih  mesoždera. Mlečno bele su boje, mužjak je dug oko 12 mm, a ženka može dostići i 18 mm. Da bi izarsla u toliku neman, postoji razvojni ciklus. Odrasla mušica odlaže larve u područje oka gde one ulaze u konjuktivalne kesice, da bi se za mesec dana te larve pretvorile u odraslog parazita. Dakle, parazit ima svoj razvojni put koji počinje od odraslog oblika koji polaže jaja u suzama primarnog domaćina. Zatim u suzama i okolnom tkivu razvija se prvi stadijum larve. Sledeći domaćin je voćna mušica, koja se između ostalog, hrani suzama pa na taj način unosi larvu ovog parazita.

Treća faza se odvija u organizmu muve. Nakon mesec dana larva prelazi u ušni aparat muve odakle izlazi u oko novog primarnog domaćina—psa, čoveka, mačke, krave, ptice… U četvrtom stadijumu razvija se konačni oblik parazita koji može do godinu dana da živi u okolnom tkivu. Upravo zbog ovog razvojnog ciklusa parazita, stanje zaraženog psa ili druge životinje valja pratiti narednih 60 do 90 dana i u tom  periodu treba primenjivati terapiju – saglasni  su stručnjaci.

Crvi se iz oka vade ručno

Veterinari napominju  da u slučaju ovog parazita ne pomaže ni kućna apoteka ni princip “uradi sam” koje vlasnici životinja često primenjuju kada uoče konjuktivitis ili krmeljive oči. Uobičajene metode lečenja, kao što su terapija antibioticima, mastima ili ispiranje bornom kiselinom ne pomažu, neophodan je odlazak kod veterinara, koji će mehaničkim putem ukloniti  crve, a tek onda može doći do izlečenja.

Ni prevencija kod ove zoonoze nije sasvim moguća. Jedino što možemo učiniti je da izbegavamo da držimo naše ljubimce u sredinama gde ima mnogo inskekata, a ukoliko su napolju u boksovima da ih održavamo čistim i da ih re dovno prašimo insekticidima.