
Kada pas odjednom teže ustaje iz korpe, brzo se zamara na uobičajenoj šetnji ili više nema vidljiv struk, višak kilograma više nije samo estetsko pitanje. Uspešno mršavljenje psa može smanjiti opterećenje zglobova, olakšati disanje i doprineti kvalitetnijem, aktivnijem životu. Ipak, rešenje nije da mu naglo prepolovite obrok. Bezbedan plan počinje pregledom, realnim ciljem i promenama koje cela porodica može dosledno da prati.
Mnogi vlasnici procenjuju težinu psa poređenjem sa drugim psima iz parka ili prema broju kilograma na vagi. To može da zavara. Idealna težina nema isti broj za svakog psa, čak ni unutar iste rase, jer zavisi od pola, građe, uzrasta i mišićne mase.
Jednostavna procena može se uraditi kod kuće. Rebra bi trebalo da napipate pod tankim slojem masnog tkiva, bez jakog pritiskanja. Gledano odozgo, pas bi trebalo da ima prepoznatljiv struk, a gledano sa strane blago uvučen stomak iza rebara. Kod dugodlakih pasa ovo je teže videti, pa je opipavanje posebno korisno.
Ako rebra ne možete da napipate, struk je nestao, a stomak visi ili se širi u stranu, zakažite pregled. Veterinar koristi skalu telesne kondicije, procenjuje ciljnu težinu i proverava da li postoji zdravstveni razlog za gojenje. To je važno naročito ako je pas dobio na težini bez primetne promene hrane ili aktivnosti.
Najčešći razlog je jednostavan: pas unese više energije nego što potroši. Međutim, stvarni uzrok često se krije u sitnicama koje se ne računaju kao obrok – komadić sira dok spremate večeru, keks iz džepa tokom šetnje, ostaci sa stola ili poslastica koju mu da svaki član porodice.
Kastracija ili sterilizacija mogu smanjiti energetske potrebe psa, dok apetit ostaje isti. Sa godinama se često smanjuje i kretanje, posebno kod pasa koji imaju bolne zglobove. Određeni lekovi, hormonski poremećaji i bolesti takođe mogu doprineti dobijanju na težini. Zato promena hrane ne treba da bude jedini korak ako je pas apatičan, mnogo pije vodu, promenila mu se dlaka ili se kilaža naglo povećava.
Pre početka dijete izmerite psa na istoj vagi, zabeležite trenutnu telesnu težinu i fotografišite ga odozgo i sa strane. Veterinar može izračunati okvirne dnevne energetske potrebe i preporučiti tempo mršavljenja. Uobičajeni cilj je postepen gubitak težine, a ne brza promena za nekoliko nedelja.
Naglo ograničavanje hrane može dovesti do stalne gladi, nervoze, gubitka mišićne mase i brzog vraćanja kilograma kada se režim prekine. Kod štenaca, gravidnih kuja, veoma starih pasa i pasa sa hroničnim bolestima plan ishrane mora biti posebno prilagođen.
Najčešća greška je sipanje granula „otprilike“. Razlika između pune i ravne šolje može biti značajna, a nekoliko dodatnih granula svakog dana se vremenom pretvori u višak kilograma. Hranu zato merite kuhinjskom vagom ili mericom koja odgovara konkretnoj hrani, prema preporučenoj dnevnoj količini veterinara.
Dnevni obrok podelite na dva ili više manjih obroka, u skladu sa navikama psa i savetom stručnjaka. Tako se lakše kontroliše unos, a neki psi će biti mirniji između obroka. Ako u kući ima više ljubimaca, hranite ih odvojeno kako pas na dijeti ne bi završavao tuđu porciju.
Važno je i da proverite čime se pas zapravo hrani tokom celog dana. Zapišite tri do pet dana sve što pojede, uključujući žvakalice, poslastice, dodatke i hranu sa stola. Taj dnevnik često otkrije razlog zbog kog vaga stoji, iako vlasnik uredno smanji glavnu porciju.
Ponekad je dovoljno precizno dozirati postojeću kompletnu hranu, ali to ne odgovara svakom psu. Pas koji stalno moli za hranu ili mora da izgubi veći procenat težine može imati korist od veterinarski preporučene hrane za kontrolu telesne mase. Takve formule obično imaju pažljivo prilagođen odnos energije, proteina i vlakana, kako bi pas uz manji kalorijski unos i dalje dobijao potrebne hranljive materije.
Ne birajte hranu samo zato što na pakovanju piše „light“. Uporedite preporučenu dnevnu količinu, sastav i kalorijsku vrednost, a kod psa sa zdravstvenim problemima odluku donesite sa veterinarom. Ako menjate hranu, prelazak neka bude postepen tokom nekoliko dana, jer iznenadna promena može izazvati stomačne tegobe.
Poslastica je često važan deo treninga, odnosa i svakodnevice. Potpuna zabrana kod nekih porodica samo dovede do toga da se pravila brzo napuste. Bolje rešenje je da unapred odvojite mali deo dnevnog obroka za nagradu ili da koristite sitne, niskokalorične zalogaje koje pas može dobiti više puta tokom treninga.
Veće poslastice lomite na male komade. Psu nije presudan njihov volumen, već pažnja, miris i ponavljanje nagrade. Za mnoge pse jednako dobro funkcionišu pohvala, kratka igra lopticom, njuškanje omiljenog mesta ili nekoliko granula iz dnevne porcije.
Hrana sa ljudskog stola je posebno nezgodna jer je često masna, začinjena i kalorična, a pojedine namirnice mogu biti opasne za pse. Dogovorite jedno pravilo za sve ukućane: pas ne dobija zalogaje tokom ručka. Ako neko želi da mu pruži nagradu, ona mora biti uračunata u dnevni plan.
Šetnja pomaže, ali pas sa viškom kilograma ne bi trebalo preko noći da pređe sa kratkog izlaska do zgrade na višekilometarske ture. Zglobovi, kičma i srce već nose veće opterećenje. Počnite češćim, ali kraćim šetnjama po ravnom terenu i produžavajte ih postepeno, prateći kako pas diše, hoda i oporavlja se.
Njuškanje je korisna aktivnost koja mentalno umara psa bez forsiranja. Raspite deo dnevne porcije po travi, koristite interaktivne igračke za hranu ili napravite kratke vežbe poslušnosti u stanu. Kod pasa sa artritisom, displazijom, srčanim ili respiratornim tegobama veterinar treba da preporuči nivo aktivnosti. Plivanje može biti dobar izbor za neke pse, ali nije prikladno za svakog psa niti bez nadzora.
Izbegavajte intenzivno trčanje po vrućini, nagle skokove i duge uspone dok pas ne popravi kondiciju. Znakovi da je aktivnost previše zahtevna su izrazito dahtanje koje dugo traje, šepanje, odbijanje kretanja ili ukočenost narednog dana.
Kontrolno merenje jednom nedeljno ili prema dogovoru sa veterinarom daje jasniju sliku od svakodnevnog proveravanja. Težina prirodno može malo varirati, pa posmatrajte trend tokom više nedelja. Zabeležite i obim struka, nivo energije, lakoću ustajanja i dužinu šetnje koju pas podnosi bez zamaranja.
Ako pas nekoliko nedelja ne gubi na težini uprkos doslednom planu, nemojte samostalno drastično smanjivati obrok. Proverite da li postoje „skrivene“ kalorije, da li svi ukućani poštuju dogovor i da li je merenje hrane zaista precizno. Tada je pravi trenutak za ponovnu konsultaciju sa veterinarom i eventualnu korekciju plana.
Napredak ponekad izgleda spor, ali svaki kilogram manje može značiti lakše penjanje uz stepenice, više volje za igru i manje bola pri ustajanju. Najvredniji rezultat nije broj na vagi, već pas koji se ponovo raduje šetnji i može udobnije da živi uz vas.