
Polica sa hranom za pse i mačke danas često izgleda kao mala apoteka: granule za osetljivu probavu, konzerve sa jednim izvorom proteina, ulja, probiotici, sušeni obroci i formule bez žitarica. Trendovi ishrane ljubimaca mogu vlasnicima dati korisne opcije, ali mogu i stvoriti utisak da je svaki novi proizvod neophodan. Najbolji izbor ipak nije onaj koji je najglasnije predstavljen, već onaj koji odgovara konkretnom psu ili mački.
Ljubimac koji ima sjajnu dlaku, stabilnu telesnu masu, redovnu stolicu, dobar apetit i energiju primerenu svom uzrastu uglavnom dobija hranu koja mu prija. Kada se pojave svrab, povraćanje, gasovi, gojenje ili odbijanje obroka, promena hrane može biti deo rešenja, ali ne bi trebalo da bude jedini korak. Posebno kod naglih ili upornih simptoma, pregled veterinara je važniji od eksperimenata u činiji.
Najveća promena poslednjih godina nije samo u sastojcima, već u načinu na koji vlasnici razmišljaju o obroku. Sve češće čitaju deklaracije, pitaju odakle dolaze proteini i traže formule prilagođene životnoj fazi, telesnoj aktivnosti ili zdravstvenom stanju ljubimca. To je dobar pomak, pod uslovom da se ne zaboravi osnovno pravilo: pas i mačka nisu mali ljudi, pa ni popularne ljudske dijete ne treba automatski prenositi na njih.
Kompletna i izbalansirana hrana ostaje osnova ishrane. Ona mora da obezbedi proteine, masti, vitamine, minerale i energiju u odgovarajućem odnosu. Kod mačaka je to naročito važno jer su obligatni mesojedi i imaju specifične nutritivne potrebe, uključujući taurin. Domaće pripremljen obrok može imati mesto u pojedinim situacijama, ali bez plana veterinara koji se bavi ishranom lako postaje nutritivno nepotpun.
Sveža i blago kuvana hrana privlači vlasnike jasnim sastojcima i izgledom koji podseća na domaći obrok. Nekim psima zaista odgovara, naročito kada je reč o pažljivo formulisanom kompletnom proizvodu. Ipak, „sveže” ne znači automatski kvalitetnije za svakog ljubimca, niti je garancija da će rešiti alergiju, probavne tegobe ili izbirljivost.
Sušena i liofilizovana hrana takođe postaje sve prisutnija. Njena prednost može biti praktičnost i visok udeo sastojaka životinjskog porekla, ali vlasnik treba da proveri da li je proizvod namenjen kao potpuni obrok ili samo kao dodatak. Kod nekih proizvoda potrebno je dodati vodu, što je posebno korisno za mačke koje inače piju premalo.
Sirova ishrana ostaje tema koja izaziva najviše pitanja. Vlasnici je često biraju zbog želje da ljubimcu ponude „prirodniji” obrok, ali ona nosi i realne rizike: bakterijsku kontaminaciju, greške u odnosu nutrijenata i opasnost od kostiju koje mogu izazvati povrede ili opstrukciju. Dodatni oprez potreban je u domaćinstvima sa malom decom, starijim osobama, trudnicama ili članovima oslabljenog imuniteta. Ako razmatrate ovaj režim, savet veterinara pre početka nije formalnost već zaštita zdravlja cele porodice.
Formule bez žitarica često se predstavljaju kao lakši i „čistiji” izbor. Međutim, žitarice same po sebi nisu problem za većinu pasa i mačaka. Alergije na hranu postoje, ali su ređe nego što se pretpostavlja, a reakciju češće izaziva određeni protein nego pirinač, kukuruz ili pšenica.
Ako ljubimac ima svrab, crvenilo kože, česte upale ušiju ili hronične probavne smetnje, nemojte nasumično menjati više vrsta hrane. Tako se gubi mogućnost da se utvrdi pravi uzrok. Veterinar može predložiti eliminacionu dijetu sa jasno određenim sastojcima i objasniti koliko dugo ona mora da traje da bi rezultat bio pouzdan.
Probiotici, prebiotici, omega-3 masne kiseline, glukozamin, vlakna i dodaci za kožu i dlaku više nisu rezervisani samo za veterinarske preporuke. Njihova popularnost ima osnovu, jer u odgovarajućoj situaciji mogu biti korisni. Problem nastaje kada se dodaci uvode „za svaki slučaj”, bez procene šta ljubimac već dobija iz redovne hrane.
Omega-3 masne kiseline, na primer, mogu pomoći kod određenih stanja kože i zglobova, ali doza zavisi od veličine životinje, zdravstvenog problema i ostatka obroka. Probiotici mogu imati ulogu tokom nekih probavnih tegoba ili nakon terapije, ali nisu zamena za dijagnostiku ako dijareja traje, ako pas ili mačka povraća ili postaje malaksala.
Najjednostavnije pravilo glasi: dodatak treba da ima jasnu svrhu. Ako ne možete da odgovorite na pitanje šta njime rešavate i koliko dugo ga dajete, verovatno još nije vreme da ga uvedete. Posebnu pažnju obratite na proizvode koji obećavaju detoksikaciju, dramatičan gubitak težine ili „potpunu zaštitu” zglobova. Takva obećanja uglavnom zvuče bolje nego što su potkrepljena dokazima.
Personalizacija ne mora da znači skupu hranu pravljenu po narudžbini. Često počinje od nekoliko jednostavnih podataka: koliko ljubimac ima godina, da li je sterilisan ili kastriran, koliko se kreće, kakva mu je telesna kondicija i da li ima potvrđenu zdravstvenu tegobu. Štene velikog rasta, aktivan odrasli pas, gojazna kućna mačka i senior sa bubrežnim problemima ne bi trebalo da jedu istu formulu samo zato što je „premium”.
Telesna kondicija je korisniji pokazatelj od samog broja kilograma. Rebra bi trebalo da možete lako napipati, struk da bude vidljiv kada psa gledate odozgo, a stomak blago uvučen kada ga posmatrate sa strane. Kod mačaka su promene često manje uočljive, naročito kada imaju gustu dlaku, pa redovno merenje može pomoći da se višak kilograma primeti na vreme.
Porcija na pakovanju je polazna tačka, ne nepromenljivo pravilo. Potrebe se menjaju sa godišnjim dobom, nivoom aktivnosti, kastracijom, oporavkom od bolesti i uzrastom. Poslastice se računaju u dnevni unos energije. Ako se tokom šetnje koristi više nagrada za trening, večernji obrok treba blago prilagoditi, a ne dodavati preko uobičajene količine.
Sve više vlasnika zanima poreklo sastojaka, ambalaža koja se može reciklirati i alternativni izvori proteina. To je razumljiv trend, jer briga o životinjama uključuje i brigu o okruženju u kojem žive. Ipak, održivost ne sme biti razlog da se zanemari bezbednost i nutritivna potpunost hrane.
Alternativni proteini, uključujući insekte, mogu biti zanimljiva opcija u pojedinim formulama, posebno za pse sa određenim intolerancijama. Međutim, svaki proizvod treba posmatrati isto: da li je kompletan, za koju životnu fazu je namenjen, ko ga proizvodi i kako ljubimac reaguje na njega. Kod mačaka, zbog njihovih strožih potreba za proteinima životinjskog porekla, izbor zahteva dodatnu pažnju.
Nagli prelazak na novu hranu jedan je od čestih razloga za prolazne probavne smetnje. Osim ako veterinar nije drugačije savetovao, novu hranu uvodite postepeno tokom približno sedam dana. Prvih dana dodajte malu količinu nove hrane staroj, a zatim je postepeno povećavajte dok potpuno ne pređe na novi obrok.
Tokom prelaska pratite stolicu, apetit, nivo energije, češanje i stanje kože. Jedna mekša stolica ne mora značiti da hrana ne odgovara, naročito ako je promena bila brža nego što treba. Ali učestalo povraćanje, krv u stolici, odbijanje vode, izrazita malaksalost ili otok lica zahtevaju hitan kontakt sa veterinarom.
Najzdraviji odnos prema novitetima u ishrani je radoznao, ali oprezan. Ne morate juriti svaki trend da biste bili dobar vlasnik. Posmatrajte svog psa ili mačku, birajte proverenu i nutritivno potpunu hranu, uvodite promene postepeno i tražite savet stručnjaka kada postoji problem. Ljubimcu je najvrednije ono što mu dugoročno čuva zdravlje, a ne ono što je trenutno najpopularnije.