
U situacijama kad se suoče sa izazovom psi pogledom i celim bićem od vlasnika očekuju pomoć i podršku. Baš kao i deca. Ali da li psi na nas gledaju kao na roditelje?
Ovo pitanje zanimalo je naučnike Clever dog lab laboratorije pri Univerzitetu veterinarske medicine u Beču. Istraživači su želeli da otkriju kakav odnos odrasli psi imaju prema vlasnicima.
Izvor: magazin Pas, Foto: Shutterstock
Naučnici su se poslužili efektom “sigurne baze” – teorijom koju koriste deca koja u roditeljima vide sigurnost kad se suočavaju sa novim situacijama. Mališani se drže za roditelje ili ih traže pogledom kad je u blizini neko novo lice.
Ovakva percepcija odgovorna je za pravilno razvijanje kognitivnih funkcija kod dece. Istraživači su želeli da provere da li psi funkcionišu slično.
U svakoj situaciji psi su imali zadatak da “savladaju” interaktivnu igračku i dobiju poslasticu. Razlika je bila u tome da li je vlasnik bio uz njih, samo stajao u prostoriji ili bio napolju.
Rezultati su pokazali:
Psi su pokazivali malo interesovanja za hranu kad vlasnik nije bio sa njima
Bili su radni čak i kad je vlasnik bio okrenut leđima
Zaključak: Psi samo žele da smo im u blizini
Kad su u prostoriji bili stranci umesto vlasnika, gotovo svi psi bili su nezainteresovani – uvek žele svog vlasnika. Testirali su ih i sa odevnim predmetima, i u 100% slučajeva psi su ležali na ili blizu stvari svog vlasnika.
Saznajte više o ponašanju i psiholoij pasa u našem vodiču.
Dr vet. med. Dunja Kovač, stručnjak za ponašanje životinja i učesnik Clever dog lab istraživanja, objašnjava:
“Pas je ‘veštačka tvorevina’ – jedina vrsta koju je stvarao čovek. Kao takav, potpuno je zavisan od čoveka. Njegovo stanište je uvek uz čoveka.”
Istraživanja su pokazala da psi prepoznaju lice svog vlasnika. Kad pas gleda čoveka, on posmatra obrve, lice i čelo – nikad usta i zube. Pas ne vidi naše osmehe, već oči, žmirkanje, skretanje pogleda.
Dr Kovač ističe: “Facijalne ekspresije psa slične su našim. I psi dižu obrve, boraju čelo – to su čari domestikacije.”
Pas takođe prepoznaje hod, oblik tela i zna kad ćemo ustati, ići u šetnju ili kuhinju.
Naučnici su putem magnetne rezonance proverili da li nas psi vole. Dok su psi bili unutar uređaja, vlasnici ili stranci davali su im poslastice.
Nalazi su pokazali: Kad vlasnik daje poslasticu, aktiviraju se centar za zadovoljstvo I centar za ljubav, dok se sa strancima aktivira samo centar za zadovoljstvo. Pas luči hormon oksitocin – hormon ljubavi.
U poslednjim eksperimentima učestvovali su psi i vukovi. Cilj je bio utvrditi koliko su zavisni od vlasnika/trenera.
Rezultati:
Psi su stalno gledali u vlasnika dok su tražili hranu, tražili pomoć i podršku
Vukovi nikad nisu gledali trenera – bili su fokusirani i sami rešavali problem
Zaključak: Nijedan pas to ne radi. Svaki pas, pa bio pun samopuzdanja, uvek gleda u svog vlasnika.
Saznajte više o inteligenciji i razumevanju pasa.
Dr Kovač objašnjava: Zavisi od emotivnog stanja psa. Ako je veseo i radoznao – bodrite ga, pohvalite, idite zajedno do objekta. Ako je plašljiv, anksiozan – sklonite ga od toga što ga uznemirava.
Važno: Tehnike preplavljivanja (flooding) i suočavanja sa strahom kod pasa daju samo kontraefekat. Psi ne mogu da uče uviđanjem – preplavljivanjem stvaraju se veći strah i fobija.
Dr Kovač naglašava: Psima nismo roditelji, već vodiči kroz život. Takav odnos ne može postojati između dve različite vrste. Pas je zavisan od nas i mi smo mu sigurna luka i sigurna mreža.
Dobar lider (vlasnik) je smiren, staložen, samuveren – nikad ugnjetavač. Kad upoznamo kako psi misle, bićemo bolji vlasnici i naši mezimci srećniji.