
Prvi prasak groma često je dovoljan da pas koji je malopre mirno spavao počne da drhti, dahće, kruži po stanu ili pokušava da se zavuče iza nameštaja. Ako se pitate kako smiriti psa pri grmljavini, najvažnije je da reagujete mirno, bez prisile i uz plan koji psu daje osećaj sigurnosti. Strah od oluje nije neposlušnost niti „gluma” – za mnoge pse buka, bljeskovi, promene pritiska i miris kiše predstavljaju veoma neprijatno iskustvo.
Neki psi se uznemire samo pri jakim udarima groma, dok drugi počinju da pokazuju napetost mnogo pre kiše. Zato ne postoji jedna metoda koja odgovara svakom ljubimcu. Ipak, nekoliko pažljivo izabranih koraka može značajno ublažiti stres, a kod izraženog straha veterinar i stručnjak za ponašanje mogu napraviti dugoročniji plan.
Grmljavina za psa nije samo glasan zvuk. Oluju prate vibracije, bljeskovi munja, promena vazdušnog pritiska i ponekad statički elektricitet koji može biti neprijatan na krznu. Pas može da oseti i vašu napetost dok zatvarate prozore, žurite po stanu ili nervozno proveravate prognozu.
Strah može biti urođen, ali se često razvija posle jednog posebno neprijatnog iskustva. Kod starijih pasa naglo pogoršanje reakcije na zvukove ponekad može imati veze i sa zdravstvenim problemom, bolom ili promenama sluha. Zato vredi obratiti pažnju ako pas koji je ranije dobro podnosio oluje odjednom počne da paniči.
Znaci straha nisu uvek dramatični. Drhtanje, spuštene uši, lizanje njuške, zijevanje, nemirno hodanje, skrivanje, odbijanje hrane i ubrzano disanje mogu biti prvi signal da je psu potrebna podrška. Neki psi, naročito oni koji borave u dvorištu, pokušavaju da pobegnu. To je jedan od razloga zbog kojih ih tokom oluje ne treba ostavljati same napolju.
Kada oluja već počne, cilj nije da psa „naučite da se ne plaši” za jedno veče. Cilj je da smanjite intenzitet stresne reakcije i sprečite povredu ili bekstvo. Vaš miran glas i predvidljivo ponašanje mogu napraviti veću razliku nego što deluje.
Zatvorite prozore, spustite roletne ili navucite zavese kako biste ublažili buku i bljeskove. Uključite televizor, radio ili drugi ujednačen pozadinski zvuk na umerenoj jačini. Ne pokušavajte da nadjačate oluju preglasnom muzikom – i to može dodatno opteretiti osetljivog psa.
Ponudite mu mesto na kom inače rado odmara: ležaj, otvoreni transporter, prostor ispod stola prekriven laganim ćebetom ili miran deo sobe. Važno je da pas može slobodno da uđe i izađe. Ako ga zatvorite u boks koji ne doživljava kao sigurno mesto, panika može postati još jača.
Ako pas bira kupatilo, hodnik ili drugi unutrašnji deo stana bez prozora, dozvolite mu to ukoliko je prostor bezbedan. Sklonite sredstva za čišćenje, kablove, lomljive predmete i sve što bi mogao da obori dok je uznemiren.
Sedite blizu psa i govorite kratko, tihim, uobičajenim tonom. Ako traži dodir, nežno ga pomazite ili mu dozvolite da se sklupča uz vas. Uteha ne „nagrađuje strah” – strah je emocija, a ne ponašanje koje pas bira da bi dobio pažnju.
Ipak, pratite njegov govor tela. Neki psi žele blizinu, a neki se osećaju sigurnije kada se sakriju i ne budu dirani. Nemojte ga izvlačiti iz skrovišta, grliti čvrsto niti terati da legne pored vas. Najbolje je da mu ponudite prisustvo i pustite ga da odluči koliko kontakta želi.
Ako se oluja poklopi sa večerom, odmorom ili uobičajenim vremenom za kratki izlazak, ponašajte se što normalnije. Ne insistirajte na šetnji dok sevaju munje i grmi. Kratko obavljanje nužde u bezbednom trenutku je sasvim dovoljno, a psa držite na povocu iako je dvorište ograđeno.
Kod psa koji još može da uzme hranu, jednostavna aktivnost može pomoći da preusmeri pažnju. Ponudite mu omiljenu poslasticu, igračku punjenu hranom ili jednostavno traženje nekoliko komadića hrane po sobi. Nemojte to forsirati ako odbija hranu – pas koji je u jakom strahu često nije spreman za igru ili učenje.
Kazna, povišen ton i naredbe poput „prestani” ne rešavaju strah. Pas ne povezuje grmljavinu sa vašom ljutnjom na način na koji očekujemo, već može početi da doživljava oluju i vaše ponašanje kao dodatnu pretnju.
Ne ostavljajte ga samog u dvorištu, na terasi ili u automobilu. U panici pas može preskočiti ogradu, povrediti se pri pokušaju izlaska ili se izgubiti. Proverite da li nosi ogrlicu sa ažurnim podacima i da li je mikročip registrovan na ispravne kontakt informacije.
Nemojte uvoditi lekove za smirenje, ljudske sedative, eterična ulja ili biljne preparate na svoju ruku. Neke supstance mogu biti opasne za pse, a pogrešan preparat može samo uspavati psa bez stvarnog smanjenja straha. Pas tada i dalje može osećati paniku, ali ne može normalno da se kreće ili reaguje.
Kada je vreme mirno, počnite da gradite pozitivnu vezu sa mestom na kom će pas boraviti tokom nevremena. U taj kutak povremeno stavljajte omiljenu igračku, obrok ili poslasticu. Ako koristite transporter, vrata treba da ostanu otvorena dok pas sam ne počne rado da ulazi.
Kod blažeg straha može pomoći postepeno navikavanje na snimke grmljavine. Počnite sa jedva čujnim zvukom dok pas radi nešto prijatno, na primer jede ili se igra. Zvuk se pojačava veoma sporo, tokom više dana ili nedelja, i samo dok je pas opušten. Ako zastane, ukoči se, odbije poslasticu ili traži izlaz, jačina je bila prevelika i treba se vratiti korak unazad.
Ovaj pristup nije isto što i puštanje glasne grmljavine „da se navikne”. Preplavljivanje jakim zvukom može pogoršati problem. Vežba treba da bude kratka, kontrolisana i zasnovana na tome da pas ostane ispod praga straha.
Pojedini psi dobro reaguju na prsluke koji pružaju blag, ravnomeran pritisak, feromonske preparate ili pažljivo odabrane dodatke ishrani. Rezultat zavisi od psa i od jačine straha. Takva sredstva mogu biti podrška, ali ne bi trebalo da budu jedini plan kod psa koji ima izraženu fobiju.
Razgovarajte sa veterinarom ako pas ima napade panike, pokušava da pobegne, uništava vrata ili prozore, povraća, povređuje se, ne može da se smiri dugo nakon oluje ili se strah iz godine u godinu pojačava. Veterinar će najpre proceniti opšte zdravstveno stanje, a zatim predložiti bezbedne opcije za konkretan slučaj.
Kod težih oblika straha ponekad je potrebna terapija koja se daje pre očekivane oluje, uz plan vežbi za promenu emocionalne reakcije. Za pse sa složenim problemima ponašanja koristan je i rad sa veterinarom koji se bavi bihejvioralnom medicinom ili kvalifikovanim stručnjakom za ponašanje pasa. To nije znak da ste kao vlasnik zakazali, već odgovoran način da psu olakšate život.
Oluja će proći, ali pas pamti kako se osećao dok je trajala. Zato mu pripremite sigurno mesto, ostanite smireni i posmatrajte šta mu zaista prija. Nekada je to ruka na leđima, nekada tiha soba i otvoren ležaj – a nekada je najvažniji korak pravovremeni razgovor sa veterinarom.