
Pas koji odjednom odbija hranu, drhti i deluje bezvoljno navede vlasnika da se zapita da li ima temperaturu. Ipak, topao nos, suve uši ili usporenost sami po sebi nisu pouzdani pokazatelji. Ako se pitate kako proveriti temperaturu psu, najtačniji odgovor je – digitalnim toplomerom, rektalno i mirno.
Telesna temperatura je koristan podatak, ali nije dijagnoza. Ona može pomoći veterinaru da proceni hitnost situacije, naročito kada se javi zajedno sa povraćanjem, prolivom, kašljem, bolom, otežanim disanjem ili promenama u ponašanju.
Normalna telesna temperatura odraslog psa najčešće se kreće između 38 i 39,2°C. Kod štenaca može biti nešto viša. Kratkotrajno povećanje može se javiti nakon igre, uzbuđenja, boravka na vrućini ili stresa zbog vožnje i pregleda.
Vrednost od 39,3°C ne znači automatski da je pas bolestan, posebno ako je malopre trčao i bio uznemiren. Sa druge strane, temperatura iznad 39,4°C razlog je da se istog dana čujete sa veterinarom. Temperatura od 40°C ili više, kao i temperatura niža od 37,5°C, zahteva hitnu veterinarsku procenu.
Ne oslanjajte se na osećaj pod rukom. Nos može biti topao nakon spavanja, a hladan kod psa koji ima zdravstveni problem. Vlažnost njuške takođe ne govori pouzdano da li pas ima povišenu temperaturu.
Za kućno merenje najpraktičniji je digitalni toplomer koji ćete koristiti samo za psa. Stakleni živin toplomer nije dobar izbor, jer može da se polomi ako se pas iznenada pomeri. Pripremite i malo vazelina ili lubrikanta na bazi vode, papirni ubrus i poslasticu za nagradu nakon postupka.
Idealno je da u merenju učestvuju dve osobe: jedna nežno pridržava psa i smiruje ga, dok druga meri temperaturu. Ako je pas uplašen, bolan, reži, pokušava da ujede ili se snažno otima, nemojte insistirati. Rizik od povrede za psa i vlasnika tada je veći od koristi jednog merenja. Veterinarska ambulanta može bezbednije da obavi pregled.
Postupak izgleda ovako:
Ako na vrhu toplomera primetite svežu krv, ako pas pokazuje jak bol ili ima problem sa analnim žlezdama, prolivom, ranicom ili nedavnom operacijom u tom području, prekinite i pozovite veterinara za savet.
Postoje infracrveni toplomeri za uho namenjeni životinjama. Međutim, rezultat može biti manje pouzdan ako se uređaj ne postavi pravilno, ako pas ima mnogo dlake oko ušnog kanala ili ako je prisutan cerumen odnosno upala uha. Toplomeri za čelo, beskontaktni uređaji i merenje ispod pazuha kod pasa često daju netačne vrednosti.
Ako već imate toplomer za uho namenjen psima, pratite uputstvo proizvođača i upoređujte rezultat sa opštim stanjem psa. Kada je potrebno precizno merenje, rektalna temperatura ostaje najpouzdanija kućna metoda.
Povišena temperatura može pratiti infekcije, zapaljenja, reakcije na određene lekove, imunološke bolesti i mnoga druga stanja. Ali pas može imati i visoku telesnu temperaturu zbog pregrevanja, naročito leti, u zatvorenom automobilu ili nakon intenzivne aktivnosti po vrućini.
Kod toplotnog udara pas često snažno i ubrzano dahće, obilno slini, ima izrazito crvene ili veoma blede desni, tetura se, povraća, deluje zbunjeno ili kolabira. To je hitno stanje. Ne čekajte da više puta merite temperaturu ako zbog toga gubite vreme. Sklonite psa u hlad, rashlađujte ga mlakom, ne ledenom vodom po stomaku, preponama i šapama, ponudite mu male gutljaje vode ako je svestan i odmah krenite veterinaru.
Ledena voda i kupanje u vrlo hladnoj vodi nisu dobra ideja, jer mogu naglo suziti krvne sudove i otežati odavanje toplote. Takođe, nemojte psa umotavati u mokre peškire na duže vreme – oni se brzo zagreju i mogu zadržavati toplotu uz telo.
Temperatura je samo deo slike. Veterinara treba pozvati ako pas ima 40°C ili više i ako je temperatura ispod 37,5°C. Posebno su zabrinjavajući otežano disanje, plave, sive ili veoma blede desni, napadi, kolaps, nadut i bolan stomak, ponavljano povraćanje, krv u stolici, nemogućnost mokrenja i izražena malaksalost.
Kod štenaca, veoma starih pasa, gravidnih kuja i pasa sa hroničnim bolestima prag za oprez treba da bude niži. Oni se mogu brže pogoršati i ne treba čekati sledeći dan ako odbijaju vodu, ne ustaju, ne reaguju uobičajeno ili imaju više simptoma odjednom.
Nikada nemojte psu davati lekove za snižavanje temperature iz kućne apoteke bez izričitog saveta veterinara. Paracetamol, ibuprofen, aspirin i slični lekovi mogu biti opasni, pa čak i toksični za pse u pogrešnoj dozi ili bez jasne dijagnoze. Isto važi za antibiotike koji su ostali od prethodne terapije – oni mogu prikriti problem, izazvati neželjene efekte i otežati dalje lečenje.
Ako ste izmerili odstupanje, zapišite vreme i rezultat, kao i šta se dešavalo pre merenja: da li je pas bio aktivan, na suncu, nervozan ili je upravo jeo. Veterinaru će značiti i podatak kada su simptomi počeli, da li pas pije vodu, jede, mokri i ima stolicu, kao i da li je mogao doći u kontakt sa otrovom, krpeljima, drugim bolesnim životinjama ili nečim neuobičajenim napolju.
Jedno merenje koje je malo iznad normale ponekad može biti posledica uzbuđenja. Ako pas nema alarmantne simptome, smestite ga u mirnu prostoriju, omogućite svežu vodu i izmerite ponovo nakon 20 do 30 minuta odmora. Ne ponavljajte postupak mnogo puta ako ga to uznemirava.
Najvažnije je da psa posmatrate kao celinu, a ne samo kao broj na ekranu toplomera. Mirno i pravilno merenje može vam dati važnu informaciju, ali vaš osećaj da se ljubimac ne ponaša kao inače dovoljan je razlog da potražite savet veterinara.