
Pas koji se valjao po mokroj travi, blatu ili nečemu neprijatnog mirisa često ne ostavlja mnogo prostora za planiranje. Ipak, pitanje kako okupati psa kod kuće nije samo pitanje čistoće. Dobro izvedeno kupanje može biti mirna rutina koja čuva kožu i dlaku, dok pogrešan šampon, previše vrela voda ili loše sušenje mogu izazvati svrab, perutanje i veliki otpor pri sledećem odlasku u kupatilo.
Kupanje ne mora da bude borba. Najvažnije je da psa ne požurujete i da unapred pripremite sve što vam je potrebno, kako ga ne biste ostavljali mokrog i uznemirenog dok tražite peškir ili šampon.
Ne postoji isti raspored za svakog psa. Učestalost zavisi od tipa dlake, načina života, stanja kože i toga koliko se pas prlja napolju. Pas koji živi u stanu, redovno se četka i nema kožne tegobe najčešće ne mora da se kupa često. S druge strane, pas koji mnogo vremena provodi u prirodi, pliva ili ima masniju dlaku može zahtevati češće kupanje.
Prečesto kupanje, naročito neodgovarajućim preparatima, može ukloniti prirodni zaštitni sloj kože. Tada se javljaju suva koža, perut i češanje, a vlasnik ponekad pogrešno zaključi da psa treba prati još češće. Između kupanja, blato sa šapa i površinsku prljavštinu često je dovoljno ukloniti mlakom vodom, vlažnom krpom ili temeljitim četkanjem.
Ako pas ima neprijatan miris koji se brzo vraća, crvenilo, ranice, masnu kožu ili se intenzivno češe, kupanje nije zamena za pregled. Takvi znaci mogu ukazivati na alergiju, parazite, bakterijsku ili gljivičnu infekciju.
Pre nego što pustite vodu, pripremite prostor i pribor. Za manjeg psa kada ili veći lavabo mogu biti praktični, dok se veliki pas najčešće kupa u kadi ili tuš-kabini sa dovoljno mesta da stabilno stoji. Ako je pod klizav, stavite gumenu prostirku ili presavijeni peškir. Klizanje kod psa stvara nesigurnost, a kod starijih pasa ili onih sa bolnim zglobovima može biti i rizično.
Potrebni su vam peškiri, četka prilagođena tipu dlake, šampon za pse i po potrebi balzam za pse. Pripremite i nekoliko sitnih poslastica ako vaš pas dobro reaguje na nagradu. One nisu mito, već način da pas poveže mirno ponašanje sa prijatnim iskustvom.
Pre kupanja dobro raščešljajte dlaku. Voda zateže čvorove i može ih dodatno učvrstiti, pa raspetljavanje nakon kupanja bude neprijatno. Kod dugodlakih pasa posebno proverite područje iza ušiju, pazuhe, prepone i dlaku između prstiju. Ako su čvorovi veliki, tvrdi ili blizu kože, nemojte ih naglo seći makazama – koža psa se lako može povrediti. Bezbednije je potražiti pomoć grumera ili veterinara.
Voda treba da bude mlaka, približno telesnoj temperaturi. Previše topla voda može isušiti i iziritirati kožu, dok hladna kod psa izaziva nelagodu i otpor. Najpre nakvasite šape i noge, zatim leđa i bokove. Tako pas ima vremena da se privikne na osećaj vode.
Ljudski šampon, sapun i gel za tuširanje nisu dobar izbor, čak ni kada deluju blago. Koža psa ima drugačiju pH vrednost i drugačije potrebe od ljudske kože. Preparat namenjen ljudima može narušiti zaštitnu barijeru kože i dovesti do suvoće ili svraba.
Birajte šampon namenjen psima, prema uzrastu, tipu dlake i osetljivosti kože. Štene, pas sa dugom dlakom, pas koji se često valja napolju i pas sa osetljivom kožom nemaju nužno iste potrebe. Ako veterinar prepiše medicinski šampon, pratite uputstvo o količini i vremenu držanja preparata na koži. Kod terapijskih šampona upravo vreme kontakta često određuje efekat, pa brzo ispiranje može umanjiti korist.
Mirisni preparati mogu biti prijatni vlasnicima, ali nisu neophodni psu. Ako je koža osetljiva ili je pas ranije reagovao na kozmetiku, jednostavnija formulacija bez jakih mirisa je razumniji izbor.
Kada je dlaka ravnomerno mokra, razblažite šampon ako tako piše na pakovanju. Nanesite ga prvo na telo, pa ga lagano umasirajte kroz dlaku do kože. Nežno pređite preko vrata, grudi, stomaka, nogu, šapa i repa. Kod pasa sa gustom poddlakom potrebno je malo više vremena da voda i šampon zaista prođu kroz dlaku.
Glavu perite poslednju i veoma oprezno. Izbegavajte direktan mlaz vode prema očima, ušima i nosu. Za njušku i predeo oko očiju najčešće je dovoljna vlažna krpa. Voda u ušima može doprineti razvoju upale, posebno kod pasa sa spuštenim ušima ili onih koji već imaju problem sa ušnim kanalima.
Ispiranje je jednako važno kao i pranje. Ostatak šampona u dlaci može izazvati svrab i crvenilo, zato ispirajte dok voda koja se sliva sa psa ne postane sasvim bistra i dok pod prstima ne osećate klizav sloj preparata. Obratite pažnju na pazuhe, prepone, stomak i šape – tu se proizvod najlakše zadrži.
Posle kupanja pustite psa da se otrese, najbolje dok je još u kadi ili prostoru koji se lako briše. Zatim ga umotajte u upijajući peškir i tapkanjem pokupite višak vode. Snažno trljanje može zapetljati dugu dlaku i iritirati osetljivu kožu.
Kratkodlaki pas može da se osuši prirodno u toploj prostoriji bez promaje. Dugodlaki psi i psi sa gustom poddlakom često zahtevaju pažljivije sušenje, jer vlaga koja ostane uz kožu može doprineti neprijatnom mirisu i iritaciji. Ako koristite fen, birajte slabiju jačinu i mlak ili hladniji vazduh. Držite ga na odstojanju i stalno pomerajte mlaz, nikada ga ne usmeravajte dugo u jedno mesto.
Tokom sušenja nežno četkajte dlaku ako to vaš pas podnosi. Tako ćete lakše sprečiti nastanak čvorova i proveriti da li na koži postoje crvenilo, krastice, krpelj ili promena koju ranije niste primetili.
Strah od kupanja obično nije neposlušnost. Pas možda pamti klizanje, prejak mlaz tuša, hladnu vodu, neugodno povlačenje dlake ili neprijatno iskustvo iz ranijeg perioda. Kazne, vikanje i prisilno zadržavanje najčešće samo učvršćuju problem.
Počnite bez kupanja. Neka pas nekoliko dana ulazi u praznu kadu ili tuš-kabinu, dobije poslasticu i izađe. Zatim uvedite prostirku, pa malo vode na šapama. Napredak može biti spor, ali miran pristup je sigurniji od pokušaja da se sve završi na silu za nekoliko minuta.
Neki psi se osećaju sigurnije kada ih kupa jedna poznata osoba, a drugi bolje sarađuju uz pomoć člana porodice koji ih smireno pridržava. Ipak, ako pas paniči, reži, pokušava da ujede ili se može povrediti bežeći, nemojte insistirati. Razgovarajte sa veterinarom ili stručnjakom za ponašanje pasa o bezbednom planu privikavanja.
Kupanje odložite ako pas ima otvorenu ranu, sveže postoperativno mesto, izraženo crvenilo kože, bolne promene ili temperaturu. Isto važi i za psa koji deluje malaksalo, povraća ili ima proliv. U tim situacijama prioritet je pregled i utvrđivanje uzroka, a ne uredna dlaka.
Kod potvrđenih kožnih problema veterinar može preporučiti poseban režim kupanja. Nemojte sami kombinovati medicinske šampone, preparate protiv parazita i druge kozmetičke proizvode, jer neki sastojci mogu dodatno iritirati kožu ili smanjiti efekat terapije.
Kupanje kod kuće je prilika da psu pružite negu, ali i da pažljivo osmotrite njegovo telo i raspoloženje. Uz miran glas, pripremljen prostor i dovoljno vremena, većina pasa postepeno nauči da je ova rutina samo još jedan deo bezbednog života uz svog čoveka.