
Sitne “pakosti” uvek su poruka za vlasnika da nije sve u redu, da je mačka nervozna i da joj nešto ne prija. Umesto etikete “namćor”, možda joj je potrebno samo malo razumevanja.
Mnogi vlasnici muku muče sa svojim naizgled namćorastim mačkama. Sigurno ste čuli i za nadaleko poznatu emisiju „Moja mačka iz pakla” (My Cat from Hell). Vlasnici se često žale na to da imaju mezimca koji ne samo da ne voli da se mazi, nego na dodir reaguje grebanjem ili ugrizom. Neki po povratku u stan pronađu izgreban nameštaj, neki garderobu rasutu svuda unaokolo. Nije lako ni njihovim gostima – prijatelji i rođaci će naći bezbroj razloga da izbegnu posetu domu u kojem će im neki čupavac juriti i gristi noge ili ih grebati.
I većina će reći – kriva je mačka, one su takve… A da li ste nekad pomislili da nisu mace došle iz pakla, već da ih možda mi, u neznanju, pravimo takvim „paklenim” namćorima?
Tekst: magazin Mačka, Foto: Shutterstock
Najčešća predrasuda o mačkama jeste da je nedruželjubiva mačka zapravo normalna mačka. Iako ovako mišljenje seže u pređašnje vekove, u moderno doba, s naprednim tehnologijama, možemo za ovakve stereotipe okriviti – internet. Naime, najveći broj fotografija, mimova (fotografija sa zabavnim porukama) i video-klipova mačke baš takvima i predstavlja – kao namrgođene krznene ljubimce. Imamo naravno i najčuveniju internet mačku Grumpy Cat, koja je postala simbol ljutnje, iako je verovatno samo imala specifičan izraz lica.
Stručnjaci za ponašanje životinja decenijama sprovode studiozna i opsežna istraživanja o psihologiji mačaka, dajući nam odgovore na pitanja šta mačke vole, a šta nikako ne podnose. Nedavno su nedvosmisleno ustanovili da mačke najviše uživaju da budu u društvu ljudi. To u potpunosti pobija teoriju da su feline nezavisne i da će se osvetiti za svaki pokušaj narušavanja njihovog ličnog prostora. Često se postavlja pitanje da li je vaša mačka uvređena, ali istina je obično jednostavnija – ona je pod stresom ili joj nešto ne odgovara u okolini.
Studija američkih naučnika objavljena u naučnom časopisu Behavioral Processes objasnila je da mačke više vremena provode uz ljude koji na njih obraćaju pažnju, a ne vole da budu uz one koji za njih ne mare baš mnogo. Najvažniji potez u građenju prijateljske i čvrste veze s mačkom je da vi načinite prvi korak. Pokažite naklonost i ponudite joj aktivnost u kojoj uživa – igru, poslasticu, četkanje.
Takođe, mačka će pre ući u interakciju s ljudima kada se ona odigrava u njoj poznatom ambijentu. Zato će vas mačka na ulici najverovatnije ignorisati, dok će se u svom dvorištu ponašati drugačije. Ključno je i da mačka ima “izlaznu strategiju”. Ukoliko oseti da je saterana u ćošak i da ne može da pobegne, mačka će vas verovatno ogrebati ili ugristi iz straha, a ne iz zlobe.

Cica-mace su teritorijalne životinje, čak više nego psi. Dom u kojem žive je njihov prostor, jasno omeđen i sa utvrđenim granicama. Ako ste tek udomili mačku ili ste se preselili, dajte ljubimcu vremena da novi prostor počne da smatra svojim. Mačke su bića rutine, i svaka nagla promena u njihovom ustaljenom načinu života stvara im stres i nesigurnost.
Najbolji način da svog namćorastog mezimca oraspoložite i učinite srećnijim jeste da mu omogućite više igre i zabave. Ako imate cica-macu koja grebe nameštaj i ljude, lek je u – grebalicama! Što ih je više, to bolje. Postavite ih u blizini mesta gde se odmara.
Nabavite interaktivne igračke, “kong” igračke sa granulama ili pazl činije za hranu. Kroz igru i posvećenost naučićete kako da joj pokažete da je volite na jeziku koji ona razume. A kao najbolji lek pokazalo se, naravno, društvo druge mačke – jer je suživot sa istom vrstom često nezamenljiv za njihovu socijalizaciju.