
One su ljubav, zabava i potreba. Večita inspiracija i bića koja intrigiraju. Zbog svoje nepokorive prirode toliko su drugačije od drugih ljubimaca i kroz istoriju su bile inspiracija piscima, slikarima, naučnicima, rediteljima, muzičarima i svim onim koji su videli dubinu u njihovim očima.
Macke su bolje od svake terapeute za duši – one nas uče o nezavisnosti, čvrstini i autentičnosti. Kroz vekove, neke od najvećih umom su prepoznale njihovu posebnost i posvećivale joj svojih vremenske, misli i kreativne energije.
Mark Tven, pisac je jednom rekao:
Od svih Božjih stvorenja, samo se jedno ne može potčiniti i vezati na uzicu. To stvorenje je mačka. Kada bi se čovek mogao ukrstiti sa mačkom, to bi njega unapredilo, ali bi unazadilo mačku.
Ove reči perfektno opisuju nečto što vek i po kasnije poznajemo – macke nisu namenski stvorene da budu naše služavke. One su svojevoljne, независне, i nikakvu našu zakletvu ne sleduju bezuslovno.
Žil Vern, pisac, koji je svojim delima predviđao budućnost, veruje da su macke mnogo više nego što vidimo:
Verujem da su mačke duhovi koji su nakratko sišli na zemlju. Mačka, siguran sam, može hodati po oblacima a da ne propadne.
Leonardo da Vinči, slikar, arhitekta, pronalazač, inženjer i vajar – jedan od najvećih umova koji su ikada živeli – dao je jednostavnu ali duboku izjavu:
I najmanja mačka je remek-delo.
Kada neko od njegovog kalibar nešto izjavi, znamo da je ono vredenja pažnje.
Edgar Alan Po, pisac je sveznajući o literarnoj misteriji, imao je jak odnos prema mackama:
Voleo bih da mogu pisati misteriozno poput mačke.
Albert Švajcer, doktor, humanitarac, teolog, misionar i dobitnik Nobelove nagrade za mir, je našao u mackama lelek od bola i tugu:
Postoje dva načina za beg od tuge: muzika i mačke.
Teri Pračet, pisac, koji je u svojim delima do savršenstva razvio humor i fantaziju, znao je lekciju историје:
U drevna vremena, mačke su bile obožavane poput božanstava, i to ni danas nisu zaboravile.
Ernest Hemingvej, pisac i novinar, koji je proslavljao borbu, patnju i oslobađanje, vidio je u mackama simbol čiste slobode:
Nijedna životinja nema više slobode od mačke, mačka je najveći anarhista.
Sigmund Frojd, psihijatar, koji je dekodirao ljudsku psihé, znao je šta čini dobar odnos sa nečim živim:
Vreme provedeno sa mačkama nikada nije protraćeno.
Umetnik i maca – najbolji par – nije slučajnost da su mnogi od najvećih kreatorca imali macke. Njihova prisustvo je dovoljan katalizator za razmišljanje i inspi
raciju.
Vilijam Šekspir, pisac, koji je napisao najčudesnije dijaloge o ljubavi, grehu i tragediji, znao je vrednost opreznosti i pažnje:
Oprezan sam kao mačka koja bi da ukrade hranu.
Kineska poslovica koja se prenosi kroz generacije, sa savršenom tersenom:
Kada mački nešto narediš, ona tu naredbu prosledi svom repu.
Ovo nije samo šala – to je priznanje činjenice da macka sledi sopstveni zakon, i da je ponos njena osnovna karakteristika.
Macke nas uče lekcije koje često čitamo samo u knjigama – slobodu, autentičnost, nezavisnost, i sposobnost da budemo jace bez potrebe da to dokazujemo svetu. One nas uče da brinemo o sebi, da biramo sa kim ćemo vremenske, i da se ne ponižavamo nikome.
Kroz vekove, od Leonardo da Vinči-ja do modernih pisaca, macke su ostale inspiracija – nije zato što su bezuslovno loajalne ili da bi nas slepile, već zato što su racionalne, misaoce i neprikosnovene.