
Kad tragate za rečima kojima biste opisali svog voljenog psećeg ljubimca “sebičnost” verovatno nije na vrhu liste. Međutim, prema novom istraživanju objavljenom u časopisu PLOS One, pseća brižnost je zabluda – barem u slučaju kad su drugi psi u pitanju. Ovo fascinantno istraživanje otkriva temeljne razlike u ponašanju između domaćih pasa i njihovih vučjih predaka.
Izvor: Hina, N1; Foto: Shutterstock
Nizom eksperimenata u naučnom centru za vukove u Beču otkriveno je da su te životinje nesebičnije u odnosu na druge članove čopora nego psi koji odrastaju u psećim grupama. Istraživači su obučavali životinje, i pse i vukove, da na ekranu koji reaguje na dodir njuškom pritisnu simbol davanja hrane kojim se oslobađa hrana u susednom boksu u kojem je bila ili nije bila druga životinja iste vrste.
Vukovi su iznova pritiskali tipku za davanje hrane članovima vlastitog čopora iako su znali da neće ništa dobiti zauzvrat, ali gubili su interes za takvim velikodušnim ponašanjem kad se u susednom boksu radilo o nepoznatom vuku. Ovaj rezultat pokazuje da ponašanje vukova ukazuje na jaku saradnju i brinjanost za članove svoje grupe, što predstavlja iznenađujući nalaz.
Psi pak nisu pokazivali nikakvu sklonost hranjenju drugih pasa ako nisu imali od toga lične koristi, bez obzira na to jesu li poznavali druge pse ili ne. Ova razlika je bila dramatična i suprotna onome što većina ljudi očekuje od svojih ljubimaca. Rezultati sugeriše da domaćinski psi nisu nužno “hladniji” – već ih je pripitomljavanjem svojih естественних tendencija učinilo manje sklonim spontanom altruizmu prema drugima.
Prema autorima istraživanja rezultati sugerišu da su psi nasledili tendencije prema saradnji od svojih divljih vučjih predaka, a ne kroz proces pripitomljavanja u kontaktima s čovekom. Ova tvrdnja je paradoksalna jer sugeriše da je čovečje pripitomljavanjem oslabilo instinktivu saradnju koju psi pokazuju međusobno.

Ovo istraživanje pokazuje da pripitomljavanjem psi nisu nužno postali prosocijalni – kaže šefica istraživanja Rejčel Dejl. – Umesto toga pokazalo se da tolerancija i velikodušnost prema članovima grupe pomaže intenziviranju saradnje, kao što je primetno kod vukova.
Ali nemojte još otpisati svoga ljubimca. Autori upozoravaju da se rezultati tih istraživanja na čoporu pasa ne mogu nekritički preslikati na pse kućne ljubimce kod kojih su ranija istraživanja uočila prosocijalne tendencije. Tokom tisuća godina evolucije sa čovekom, domaćini psi su razvili posebnu sposobnost da komuniciraju i saradjuju sa ljudima – azbučno drugačiju od karakteristika koje pokazuju prema drugim psima.
Naučnici veruju da bi to ponašanje moglo biti rezultat obuke ili ohrabrivanja i dodaju da se mora sprovesti više istraživanja kako bi se objasnile razlike između pasa i vukova. Ova studija predstavlja važan napredak u razumevanju evolucije ponašanja, i otkriva da je pripitomljavanjem pasa, umesto što su ih učinili “boljima”, može biti oslabilo njihove urođene kolaborativne instinkte. Ipak, posebna veza koju psi pokazuju prema ljudima ostaje neuporediva u životinjskom kraljevstvu.